Dijabetička retinopatija liječenje

Dijagnosticirana mi je dijabetička retinopatija, možete li mi malo detaljnije opisati kakva je to bolest i kako se liječi?

Dijabetička retinopatija

Dijabetička retinopatija jedna je od najtežih komplikacija šećerne bolesti. Današnje liječenje dijabetesa značajno je pridonijelo duljem životnom vijeku oboljelih, ali se brojne komplikacije ove bolesti nažalost često sreću.

Osnovnu odliku dijabetesa čini povišena razina glukoze u krvi, koja uvjetuje poremećaj cirkulacije u malim krvnim žilama i dovodi do smanjenja opskrbljenosti tkiva kisikom (hipoksija), a oko kao organ sa visoko razvijenom funkcijom osobito je osjetljivo na nju. Patološke promjene na oku su brojne i mogu zahvatiti sve dijelove oka.Osobito značenje,međutim imaju dijabetičke promjene na krvnim žilama retine,koje često uzrokuju teška oštećenja vida, pa je tako dijabetička retinopatija danas vodeći uzrok sljepoće u svijetu. Mogućnost pojave dijabetičke retinopatije je veća, što bolest duže traje. Najčešće se javlja nakon 10 godina trajanja dijabetesa, a redovito nakon 15- 20 godina. Kod bolesnika s trajanjem dijabetesa dužim od 15 godina javlja se čak do 75%, a kod bolesnika gdje je bolest trajala manje od 10 godina znakovi dijabetičke retinopatije pojavili su se u 10- 35%.

S obzirom da je dijabetička retinopatija asimptomatska u gotovo svim stadijima koji se još mogu liječiti, odnosno da se potencijalno osljepljujući oblici ove bolesti mogu razviti mnogo ranije nego bolesnik primijeti bilo kakve smetnje vida, vrlo je važna redovita oftalmološka kontrola dijabetičara.

Klasifikacija dijabetičke retinopatije

Klasifikacija dijabetičke retinopatije se s godinama bitno mijenjala. Danas se najviše koristi modificirana Airlie House klasifikacija po kojoj razlikujemo:

–  neproliferativnu dijabetičku retinopatiju (blagu, umjerenu i tešku)
– proliferativnu dijabetičku retinopatiju (početnu, s kriterijima visokog rizika ili sa odmaklom dijabetičkom bolešću oka )
– dijabetičku makulopatiju  ( makularni edem ili klinički značajan makularni edem )

Pri tome različiti stadiji mogu postojati istovremeno npr. umjerena neproliferativna retinopatija i klinički značajan makularni edem.

U najranijem stadiju bolesti ili fazi neproliferativne dijabetičke retinopatije arterije mrežnice postaju oslabljene i počinju propuštati plazmu i krvne stanice, zbog čega nastaju sitna, točkasta krvarenja. Također nastaju mikroanerurizme (izbočenja kapilara) i eksudati (depoziti u mrežnici kao rezultat povećane propusnosti krvnih žila). U makuli se može pojaviti edem što dovodi do smanjenja vidne oštrine i iskrivljenja slike.

Teži stupanj bolesti naziva se proliferativna dijabetička retinopatija. Zbog smanjene opskrbe mrežnice kisikom i posljedične ishemije stvaraju se nove krvne žile (kojima organizam želi povećati dopremu krvi i kisika u ugroženo područje). Stvaranje tih novih krvnih žila nazivamo neovaskularizacija. No, nove krvne žile lošije su kvalitete i lako pucaju te dolazi do krvarenja u staklovinu zbog čega osoba vidi „lebdeće mutnine” i mrlje pred zahvaćenim okom, a vid može biti i znatnije smanjen.

U zadnjem stadiju bolesti daljnji rast abnormalnih krvnih žila i stvaranje vezivnih ožiljaka unutar oka uzrokuju ozbiljne komplikacije kao što su odlijepljenje mrežnice i glaukom( oštećenje vidnog živca zbog povišenog očnog tlaka ) s posljedičnim potpunim gubitkom vida.

Dijabetički edem makule je vodeći uzrok sljepoće dijabetičara. Dva su moguća mehanizma pojave dijabetičkog makularnog edema. Jedan je zadebljanje makule usljed propuštanja mikroaneurizma,koje propuštaju serum, lipide i krv u retinu, što narušava funkciju retine i uzrokuje oštećenje vidne oštrine. Drugi mehanizam je zadebljanje retine uzrokovano staničnom nekrozom i edemom u stanju ishemije (makularna ishemija). Od velikog je kliničkog značaj diferencirati koji je od dva mehanizma razvoja makularnog edema kod pojedinog pacijenta, budući da su liječenje i prognoza posve različiti.

Neki od simptoma dijabetičke retinopatije uključuju:

* mutan i iskrivljen vid ( često povezan sa razinom šećera u krvi )
* “lebdeće mutnine” i bljeskove pred okom
* nagli gubitak vida

Liječenje dijabetičke retinopatije

Postoji više načina liječenja dijabetičke retinopatije ovisno o stadiju bolesti i specifičnim problemima koje bolesnik ima. Pretrage u kojima se prati napredovanje bolesti i na temelju kojih se donose odluke o liječenju uključuju fluoresceinsku angiografiju( kontrastno slikanje krvnih žila mrežnice ), fotografiranje mrežnice i UTZ pregled oka

Liječenje dijabetičke retinopatije je kompleksno. Vrlo je važna regulacija šećera u krvi odnosno održavanje normalnih vrijednosti glukoze u krvi. To se postiže već određenim lijekovima uz pravilnu prehranu i tjelovježbu. U svrhu liječenja tj. usporavanja progresije retinopatije primjenjuje se i laserska fotokoagulacija. To je terapijski postupak koji neće izliječiti retinopatiju, ali će smanjiti simptome i održati što duže pacijentovu vidnu sposobnost. Tretman laserom mnogo je djelotvorniji u početnim stadijima bolesti, zato su redovite oftalmološke kontrole vrlo važne. Prije terapije laserom radi se pretraga fluoresceinske angiografije koja ukazuje na područja slabije prokrvljenosti koja se oftalmoskopskim pregledom ne vide i prema nalazu FAG-a oftalmolog određuje indikaciju za lasersku fotokoagulaciju. Pomoću lasera „uništava” se ishemično tkivo mrežnice i stvaraju slijepe pjege u području perifernog vida, sprečava se rast novih abnormalnih krvnih žilica i prekida se krvarenje iz već postojećih. Rezultati laserske fotokoagulacije su obećavajući: kod neproliferativne retinopatije primjećeno je nestajanje makularnog edema, mikroaneurizme i parcijalna resorpcija eksudacija. Kod proliferativne retinopatije vidljiva je postepena redukcija retinalnih neovaskulizacija. Drugi način liječenja je vitrektomija. To je kirurški postupak kojim se liječe komplikacije dijabetičke retinopatije kao što je krvarenje u staklovinu. Tim postupkom kirurg uklanja krv i staklovinu iz oka kao i vezivne tračke koji polaze iz staklovine i hvataju se za mrežnicu i čijim natezanjem može doći do ablacije retine, te ih stoga treba ukloniti.

Preuzeto sa: mamed.medri.hr