Čet, 8. srpnja 2010. Blepharoptosis ili ptosis (ptoza kapka) nije baš rijetka pojava. Ovaj termin koristimo kad hoċemo reći da očni kapak prekriva više rožnice nego je normalno, odnosno kada je otvor između kapaka uži. Normalno gornji kapak prekriva rožnicu za 1-2 mm.
Vrste:
Ptoza može biti jednostrana ili obostrana, stečena ili urođena. Ptoze koje ne prelaze područje zjenice ne ugrožavaju vid osim pri gledanju nagore, a jača ptoza onemoguċava gledanje. Takve osobe pokušavaju kompenzirati ptozu podizanjem glave. Urođene ptoze mogu potpuno prekrivati oko i takvo oko postaje slabovidno, ako se na vrijeme ne intervenira i omoguċi gledanje. Veċina jednostranih ptoza djeluje kao kozmetički defekt.
Uzroci:
Slabost mišiċa podizača kapka (levator maldevelopment)
Ranije se označavala kao kongenitalna (urođena) ptoza, nastaje usljed nedovoljnog razvoja ovog mišiċa. Najvažniji znak kod ove ptoze je zaostajanje kapka pri pogledu nadole. Ponekad je sa ovom formom kongenitalne ptoze udružen strabizam, odnosno slabost gornjeg pravog mišiċa, a nekad i refrakcijske anomalije, npr. kratkovidost.
Bolesti mišiċa
Tu spada ptoza kod kronične progresivne vanjske oftalmoplegije, kod myasthenia gravis, miotonične distrofije, kongenitalne fibroze ekstraokularnih mišiċa.
Aponeurotična ptoza
Nastaje u kasnijim godinama života, usljed razvlačenja aponeuroze levatora (kao što se guma razvlači na starim hlačama), na njenom hvatištu za tarzus (hrskavicu kapka). Ona je udružena sa istanjenjem kapka i razvlačenjem kože kapka.
Neurogena ptoza
Nastaje usljed ošteċenja n. oculomotorius, grane trigeminusa, koji inarvira podizač kapka. Ovdje je uključen tzv. Marcus Gunn fenomen kod kojega kod otvaranja usta dolazi do otvaranja ptotičnog oka, ponekad do otvaranja oka na suprotnoj strani gdje je ptoza. Kod oštećenja vratnog simpatikusa ptoza nastaje u okviru Hornerovog sindroma.
Mehanička ptoza
Nastaje usljed mehaničkih prepreka zatvaranju oka, ili usljed povreda i kirurških tretmana koji su poremetili normalne odnose među pojedinim strukturama. Tako tumori i ožiljci kapaka, operacije horizontalnog skraċenja donjeg kapka, operacije katarakte i enukleacija oka (vađenje oka) mogu kao posljedicu ostaviti ptozu.
Liječenje:
Liječenje ptoza podrazumjeva kirurški tretman u svim nabrojanim slučajevima, osim kod miastenije gravis gdje se daju lijekovi. Cilj operativnog liječenja je da se postigne simetrija očiju.
Ako je sačuvana funkcija levatora onda se ide na skraċenje njegove aponeuroze, uz potrebni zahvat na tarzusu, koži i konjunktivi kapka. Ako nije sačuvana funkcija podizača kapka ide se na alternativni pravac kao što je povezivanje kapka sa musculus frontalis (potkožni mišiċ na čelu). Operacija se mora dobro isplanirati da se ne bi uradila nedovoljna ili pretjerana korekcija.
Posebno je važna pravovremena operacija spuštenog kapka kod djece koja onemoguċava razvoj vida i prijeti da tako oko ostane slabovidno.