Pet, 9. srpnja 2010. Diabetes mellitus ( DM ) tj. šećernu bolest, danas u svijetu ima 2 – 3 % stanovništva. Danas govorimo o dva oblika DM :
Insulin ovisni ( tip I ) najčešće u dobi 10-20 god.
Insulin neovisni ( tip II ) najčešće u dobi 50-70 god.
Dijabetička retinopatija je retinalna vaskularna komplikacija šećerne bolesti i vodeći je uzrok sljepoće ( vid < 0,1 na boljem oku ) u osoba ispod 60. god.života. Dijabetičari imaju 25 x veću vjerojatnost sljepoće od nedijabetičara istog spola i dobi.
Najraniji stadij te bolesti poznat je pod nazivom neproliferativna dijabetička retinopatija. U toj fazi, arterije mrežnice postaju oslabljene i počinju propuštati plazmu i krvne stanice, zbog čega nastaju sitna, točkasta krvarenja. Također, nastaju mikroaneurizme (izbočenja kapilara) i eksudati (depoziti u mrežnici kao rezultat povećane propusnosti krvnih žila). U makuli (žutoj pjegi) može se pojaviti zadebljanje (edem) što dovodi do smanjenja vidne oštrine i iskrivljenja slike što se može registrirati i pratiti Amslerovim testom.
Teži stupanj bolesti naziva se proliferativna dijabetička retinopatija. Zbog smanjene opskrbe mrežnice kisikom i posljedične ishemije, stvaraju se nove krvne žile (organizam na taj način želi povećati dopremu krvi i kisika u ugroženo područje). Stvaranje novih krvnih žila zove se neovaskularizacija. No, nove krvne žile lošije su kvalitete i lako pucaju te može doći do krvarenja u staklovinu (unutrašnjost oka) zbog čega osoba može vidjeti “lebdeće mutnine” i mrlje pred zahvaćenim okom, a vid može biti i znatnije smanjen.
U zadnjem stadiju bolesti, daljnji rast abnormalnih krvnih žila i stvaranje vezivnih ožiljaka unutar oka uzrokuju ozbiljne komplikacije kao što su odljepljenje mrežnice i glaukom (oštećenje vidnog živca zbog povišenog očnog tlaka) s posljedičnim potpunim gubitkom vida.
Uzroci:
Nastanak i progresija dijabetičke retinopatije ovise o trajanju dijabetesa melitusa (šećerne bolesti), o metaboličkoj kontroli šećera (ne može spriječiti ali može odgoditi početak DR) te ostalim faktorima : hipertenzija, renalna bolest, debljina, hiperlipidemija, pušenje, anemija, trudnoća…..
Simptomi:
Mutan i iskrivljen vid (često povezan s razinom šećera u krvi), “lebdeće mutnine” i bljeskovi pred okom, nagli gubitak vida.
Vrste:
Razlikujemo dva oblika DR: neproliferativni i proliferativni oblik.
NEPROLIFERATIVNA DR
Kliničke manifestacije su mikroaneurizme (male kapilarne dilatacije koje izgledaju kao male crvene točke oštrih rubova); krvarenja: dot & blot i plamičasta – retinalna krvarenja, preretinalna, te vitrealna krvarenja; eksudati: tvrdi (lipoproteinski depoziti u vanjskom plexiformnom sloju bijele ili žučkaste boje jasnih iregularnih granica), meki (to su depoziti bijele do blijedo sive boje nejasnih granica, a nastaju uslijed fokalnog ishemičnog infarkta u sloju živčanih niti – axoplazmatski debris); arterijske okluzije; venske dilatacije, diskalibracije, tortuoza; retinalni edem (kao posljedica propuštanja iz mikroaneurizmi, intraretinalnih mikrovaskularnih abnormalnosti (IRMA), dilatiranih kapilara koje okružuju zone non-perfuzije).
PROLIFERATIVNA DR
Kliničke manifestacije su već spomenute IRMA, mikrovaskularne formacije, neovaskularizacije (NVD-na optičkom disku, NVE-na drugim lokacijama retine), fibrozne proliferacije te trakcijska retinalna ablacija = kao glavna obilježja proliferativnog oblika dijabetičke retinopatije.
Razvojne faze:
Neproliferativna DR: dobra prognoza (3% bolesnika slijepi nakon 5 godina od početka bolesti)
Proliferativna DR: progresija i prognoza ovise o vittreusu (NVD – 50% slijepi nakon 5 godina od početka proleferativ. DR)
Liječenje:
U osoba s dijabetesom važne su redovite kontrole vida kako bi se što ranije otkrile i liječile eventualne komplikacije. Većina osoba s dijabetesom pod stalnim je nadzorom interniste ili endokrinologa koji blisko surađuje i s oftalmologom. Dijagnoza dijabetičke retinopatije postavlja se na temelju detaljnog pregleda očne pozadine.
Postoji više načina liječenja dijabetičke retinopatije ovisno o stadiju bolesti i specifičnim problemima koje bolesnik ima. Pretrage kojima se prati napredovanje bolesti i na temelju kojih se donose odluke o liječenju uključuju: fluoresceinsku angiografiju (FAG) (snimanje krvnih žila mrežnice), optičku koherentnu tomografiju (OCT), fotografiranje mrežnice i ultrazvučni preled oka.
Jedan od najčešćih problema koje rješavaju vitreoretinalni kirurzi jest rast abnormalnih krvnih žilica i krvarenje iz njih. Taj se problem rješava panretinalnom fotokoagulacijom (PRP) koja se izvodi pomoću lasera. Kirurg pomoću lasera “uništava” ishemično (bez kisika) tkivo mrežnice koje je izvan granica centralnog i najjasnijeg vida bolesnika. Na taj se način stvaraju slijepe pjege u području perifernog vida, ali PRP-om se zato sprečava rast novih abnormalnih krvnih žilica i prekida se krvarenje iz već postojećih. Cilj je liječenja zaustavljanje napredovanja bolesti.
Zadnjih nekoliko godina sve više se u liječenju uznapredovalih ishemičnih promjena s neovaskularizacijama koriste lijekovi koji “zaustavljaju” rast novih krvnih žilica u oku u obliku injekcija (anti VEGF liječenje).
Drugi način liječenja dijabetičke retinopatije je vitrektomija. To je kirurški postupak kojim se liječe komplikacije te bolesti kao što je krvarenje u staklovinu (tvar poput gela koja ispunjava oko). Tijekom vitrektomije, retinalni kirurg pažljivo uklanja krv i staklovinu iz oka kao i vezivne tračke koji polaze iz staklovine i hvataju se za mrežnicu (njihovim natezanjem mrežnica se može odvojiti ili rascijepiti te ih stoga treba ukloniti).
Osobe s proliferativnom dijabetičkom retinopatijom imaju povećan rizik za pojavu odvajanja (ablacije) i rascjepa mrežnice. Kirurškim zahvatom pomoću lasera spajaju se rascjepi mrežnice. Ablacija mrežnice zahtijeva kirurški zahvat kojim se mrežnica vraća u prvobitni položaj na očnoj pozadini. Prognoza oporavka vida ovisi o opsegu i vremenu trajanja ablacije.