Pon, 30. kolovoza 2010. Vjeđe ili kapci štite oko od dodira sa stranim tvarima i od pretjeranog sušenja rožnice i spojnice. Vjeđni rasporak mora biti dovoljno širok da svjetlo može ulaziti u zjenicu, a i mora se dobro zatvarati radi zaštite i sprečavanja isušivanja oka. Simetričnost i pravilnost kontura vjeđa i vjeđnih rasporaka od velikog su estetskog značaja.
Svojim pokretanjem kapci mehanički skidaju sitna strana tijela. Pomoću suza kapci održavaju stalnu vlažnost rožnice i konjuktive. Rubovi kapaka ograničavaju prostor koji se zove rima palpebrarum. Dužina palpebralnog otvora je oko 30 mm, a širina 10-15 mm. U različitim patološkim stanjima ove vrijednosti variraju. U medijalnom očnom kutu nalazi se ispupčenje odakle polaze očni kanalići (papilla lacrimalis). Na rubovima gornjeg i donjeg kapka nalaze se trepavice (cilije), koje su u gornjem kapku poredane u dva reda i ima ih oko 150 a u donjem oko 50-70. Na rubu kapaka (margo palpebrarum) otvaraju se lojne Zeissove i mirisne apokrine Mollove žlijezde. Meibomove žlijezde koje se nalaze u kapku, također se otvaraju na unutrašnjem rubu kapka. Iznad gornjih kapaka nalaze se obrve (supercilium).
Vjeđe su lamelarne strukture izvana pokrivene kožom, a iznutra spojnicom. Između kože i spojnice nalaze se vezivni skelet i mišićni elementi vjeđe. Vjeđe i vjeđni rasporak se u stabilnom položaju održavaju vezama s periostom ostvarenima preko medijalnog i lateralnog palpebralnog ligamenta. Vjeđni rasporak se zatvara pomoću m. orbicularisa oculi, kojeg inervira sedmi moždani živac. Vjeđa se sastoji od osam anatomskih elemenata, od kožne strane prema unutra.
SLOJEVI VJEĐE:
1. Koža
2. Potkožno vezivno tkivo
3. Musculus orbicularis oculi
4. Septum orbitale
5. Musculus levator palp. sup.
(samo u gornjoj vjeđi)
6. Tarzus
7. Müllerov mišić
8. Spojnica
Koža
Koža vjeđa je veoma tanka i elastična. U području oba kantusa i ruba orbite srasla je sa fascijom.
Potkožno vezivno tkivo
Vrlo je rahlo, ne sadrži masnih stanica, te se u njemu lako može nakupiti velika količina tekućine u edemu ili krvarenju, stvarajući brze i dramatične otekline vjeđa.
Kružni očni mišić
Sastoji se od nekoliko koncentričnih snopića vlakana oko vjeđnog rasporka. Dijeli se na palpebralni i orbitalni dio. Palpebralni dio je središnji dio mišića – prostire se u vjeđama lučno od medijalnog do lateralnog palpebralnog ligamenta, a funkcionira voljno (voljno treptanje) i nevoljno (refleksno treptanje). Orbitalni dio je periferan, hvatište mu je na prednjem suznom grebenu i medijalnom palpebralnom ligamentu, funkcionira kao sfinkter i pod kontrolom je volje.
Orbitalni septum
To je tanki vezivni sloj koji se pruža kao nastavak periosta krova i dna orbite, seže do rubova tarzusa i veže se na prednju stranu m. levatora palpebrae sup. Praktično je važan kao prepreka širenju upalnih i tumorskih procesa iz preseptalnog prostora u orbitu i obrnuto.
Mišić podizač gornje vjeđe
Polazi sa zajedničkog tetivnog prstena u dnu orbite, pruža se prema naprijed iznad gornjeg pravog mišića, izravno pod krovom orbite. Njegov mesnati dio se stanjuje i širi završavajući aponeurozom koja se hvata na gornjem tarzusu. Kod bijele i crne rase jedan manji dio mišićnih vlakana ne završava u aponeurozi, već među vlaknima orbikularnog mišića i u potkožju, uvlačeći kožu u poprečnoj brazdi gornje vjeđe. Kod orijentalaca pak orbitalni septum se prihvaća za prednju stranu gornjeg tarzusa i nema veza između levatora i kože. Zato orijentalna gornja vjeđa nema poprečne brazde.
Tarzusi
To su polumjesečaste tvrde vezivne pločice koje čine skelet vjeđa. Ravni rubovi tarzusa leže uz rubnu plohu vjeđe, a konveksni rubovi su orijentirani suprotno i vezani za orbitalni septum. Tarzusi su preko lateralnog i medijalnog palpebralnog ligamenta vezani za rub orbite. Gornji tarzus je dvostruko širi od donjeg. U svakom tarzusu je po tridesetak duguljastih modificiranih lojnih žlijezda. To su tarzalne ili Meibomove žlijezde. Orijentirane su okomito na rub vjeđe i međusobno su paralelne. Otvaraju se na mukokutanoj granici. Njihov masni sekret sprečava prelijevanje suza preko ruba vjeđe. Upale tarzalnih žlijezda su veoma česte (v. hordeolum i halacij).
Müllerovi mišići (gornji i donji tarzalni mišić)
To su glatki mišići inervirani simpatikusom koji svojim tonusom drže vjeđni rasporak otvorenim. Gornji polazi s unutanje strane aponeuroze levatora, a donji s ovojnice donjeg pravog mišića. Vežu se na konveksni rub odgovarajućeg tarzusa.
Akcesorne strukture vjeđe
Plica semilunaris je polumjesečasti nabor spojnice smješten u medijalnom očnom kutu koji omogućava abdukciju oka, a ostatak je treće vjeđe koja postoji u nižih životinja. Caruncula lacrimalis je ispupčeni otočić kože sa sitnim dlačicama i lojnicama, smješten uz inferomedijalni dio plicae semilunaris. Trepavice su dlačice usađene u dva ili tri nepravilna reda duž prednjeg brida vjeđa. Za razliku od ostalih dlaka, trepavice ne sijede. Pojava sijedih trepavica naziva se polioza, i obično je patološka. Nedostatak trepavica naziva se madaroza. Zadaća je trepavica da štite rožnicu i spojnicu, kako mehanički, tako i refleksno (ciliopalpebralni refleks – dodirivanje trepavica izaziva refleksno zatvaranje vjeđa).
Vjeđe štite oko od povreda i stranih tijela, te od prejake svjetlosti. Vjeđe se kod treptanja sklapaju od temporalnog očnog kuta prema nazalno. Tako se suze treptanjem razmazuju po oku i uklanjaju sitne čestice s površine oka, a također i usmjerava njihov tok od suzne žlijezde k suznim točkicama. Treptanje vjeđa može biti spontano, refleksno ili voljno. Spontano treptanje je nesvjesno, dešava se 5-10 puta u minuti, češće kod uzbuđenosti ili uzimanja alkohola. Treptanje traje 0,3 sekunde, a vjeđe budu sklopljene samo polovicu tog vremena. Za vrijeme sna nema lučenja suza, pa sklopljene vjeđe sprečavaju isušivanje površine oka.
Loj kojeg stvaraju lojne žlijezde u rubovima vjeđa čini površni sloj suznog filma i daje mu trajnost. Osim toga, loj na rubovima vjeđa sprečava razlijevanje suza preko rubova.