Čet, 8. srpnja 2010. Keratokonus je bolest oka, odnosno rožnice. Rožnica, koja je normalno oblika polukugle, postupno postaje sve tanja i izbočena poput stošca (konus). Poremećaj oblika rožnice remeti pravilan ulaz svjetlosti u oko i njeno fokusiranje na mrežnici te je posljedica poremećaj vida.
Srednja dob pojave keratokonusa je 16 godina, međutim, opisan je i početak simptoma kod šestogodišnjaka. Keratokonus se rijetko javlja nakon 30. godine.
U 90% slučajeva bolest zahvaća oba oka. Najčešće se razvija asimetrično, dijagnoza na drugom oku se postavi otprilike pet godina nakon prvog oka. Proces može biti aktivan pet, deset ili dvadeset godina i nakon toga se stabilizirati, odnosno prestati napredovati tijekom dugog perioda, čak i doživotno. Tijekom aktivne faze napredovanje bolesti može biti vrlo polagano ili brzo; individualne varijacije su vrlo velike.
Uzroci:
Uzrok keratokonusa je vjerojatno multifaktorski, posljedica raznih čimbenika. Pretpostavlja se kako keratokonus uzrokuju biokemijske i fizikalne promjene tkiva rožnice, međutim nijedna teorija u potpunosti ne objašnjava kliničke nalaze i simptome.
Moguće da je ova bolest krajnji rezultat ili završni stadij mnogih tjelesnih poremećaja. Utvrđena je povezanost keratokonusa s nasljeđem, bolestima preosjetljivosti, određenim sustavnim poremećajima i dugotrajnim nošenjem tvrdih kontaktnih leća.
Iako se bolest javlja obiteljski u manjem broju slučajeva, jedan od glavnih uzročnih čimbenika je sigurno genetski. Dokaz je nasljeđivanje bolesti u potomaka, razlika između nasljeđivanja kod jednojajčanih i dvojajčanih blizanaca te povezanost s drugim genetskim poremećajima kao što je Downov i Marfanov sindrom. Uočena je i razlika obolijevanja kod raznih etničkih skupina.
Vrste:
Keratokonus se može podijeliti s obzirom na oblik stošca, srednje keratometrijsko očitavanje ili brzinu napredovanja.
Prema zakrivljenosti se dijeli na:
– blagi, manji od 45 D (dioptrija) u oba očna meridijana
– umjereni, 45-52 D
– uznapredovali, >52 D
– teški, >62 D
Prema obliku stošca:
– malog promjera od 5 mm, okruglog oblika; najlakše se rješava kontaktnim lećama
– veliki promjer, >5mm, ovalnog oblika, često s odmakom u donjem dijelu te je nezgodno staviti lece
– najveći promjer, >6 mm; zahvaća vise od 75% rožnice i najteže se rješava lećama.
Simptomi:
Keratokonus često počinje kao kratkovidnost i astigmatizam te pacijenti uopće ne znaju da imaju ovo stanje. Rožnica se polako ili brzo stanjuje, različito kod pojedinih pacijenata, i zajedno s tim procesom slabi vid. Slabljenje vida može biti umjereno ili vrlo teško, što ovisi o količini zahvaćenog tkiva rožnice. Pacijenti često imaju dvoslike ili višestruke slike na jednom oku te se žale na izobličenje slike. Kod nekih se pacijenata javljaju haloi, krugovi svjetla, te svjetloplahost, osjetljivost na svjetlost. Ponekad u tijeku bolesti može nastati nagli pad vida zbog pucanja rožnice i ulaska očne vodice u nju. Tako nastala oteklina naziva se hidrops. Oticanje može trajati tjednima ili mjesecima dok napuklina zacijeli, a postupno se zamjenjuje ožiljnim tkivom. Kad nastane naglo oticanje, liječnik može propisati kapljice za oko kako bi se olakšale tegobe, međutim, nijedan lijek ne može spriječiti napredak bolesti.
Dijagnoza:
Relativno je lako dijagnosticirati umjereni ili uznapredovali keratokonus. Njegova dijagnoza u ranom stadiju, pri početku bolesti, je teza i zahtijeva vise podataka i pretraga. Često pacijenti s keratokonusom mijenjaju vidna pomagala, odnosno dioptrije, u vrlo kratkom periodu te nijedno od njih ne pruža zadovoljavajuću vidnu korekciju. Dioptrije često variraju te se nalazi razlikuju od pregleda do pregleda.
Pretrage koje se koriste za dijagnozu ovog stanja su:
– retinoskopija
– direktna oftalmoskopija
– keratometrija
– fotokeratoskopija
– pregled procjepnom svjetiljkom, biomikroskopom
Biomikroskopom se mogu uočiti brojni klasični znaci keratokonusa: Fleischerov prsten, Vogtove linije, stanjenje i ožiljci rožnice, pojava različitih boja u inače prozirnoj rožnici, povećana vidljivost živaca rožnice i hidrops rožnice.
Fleischerov prsten je žuto-smeđi ili maslinasto zeleni pigmentni prsten koji može, ali i ne mora, okruživati bazu stošca. Nastaje kad se pigment hemosiderin taloži u epitelnim stanicama. Napretkom bolesti Fleischerov prsten postaje tanji i diskretniji. Pozornim pregledom će se ovaj znak otkriti kod 50% pacijenata. Uporabom kobaltnog filtra se ovaj znak u početku lakše prepoznaje.
Vogtove linije su malene, četkastog oblika, okomite, ali mogu biti i zakrivljene. Nalaze se u dubokim dijelovima tkiva rožnice na području najvećeg zakrivljenja. Linije nestaju nakon primjene pritiska na očnu jabučicu preko kapka. Nakon što pritisak popusti Vogtove linije se ponovno pojavljuju i tada ih je lakše vidjeti. Tvrde lece ponekad naglašavaju ove linije.
Stanjenje rožnice i pojava ožiljaka karakteristika su ove bolesti. Ožiljci se obično uočavaju kasnije kad nastanu pukotine u Bowmanovoj membrani. Zamućenje rožnice može se pojaviti kod pacijenata koji nikad nisu nosili kontaktne lece. Stanice rožnice odumiru i zamjenjuju ih stanice s rubnih dijelova. Zamućenje može nastati i zbog trljanja očiju ili kontaktnih leca koje ne prianjanju dobro.
Hidrops rožnice je nakupljanje očne vodice u rožnici u kasnijim stadijima bolesti kad pukne Descemetova membrana. Nagli nastup ovog stanja uzrokuje iznenadan gubitak vida i vidljivu točku na rožnici. Hidrops uzrokuje oteklinu i zamućenja. Kad se granična membrana oporavi, ovi simptomi mogu nestati. Ponekad hidrops popravlja vid kod pacijenata koji su imali prekrutu rožnicu. Ako nastane ožiljak česta je posljedica ravnija rožnica što olakšava nošenje kontaktnih leca. Hidrops se češće javlja kod pacijenata s Downovim sindromom.
Munsonov znak se primjećuje i bez uporabe procjepne lampe. Javlja se kod uznapredovanog keratokonusa kad je rožnica toliko izbočena da uzrokuje kutno iskrivljenje donjeg kapka pri pogledu prema dolje.
Razzutijev svjetlosni refleks je naziv za premještaj svjetlosnog refleksa prema nosnoj brazdi kad se svjetlost projicira sa strane sljepoočnice. Javlja se i kod drugih bolesti oka, ali može pomoći u dijagnozi kad biomikroskop nije dostupan.
Smanjen očni tlak je čest znak i rezultat je tanje rožnice i/ili povećane krutosti bjeloočnice.
Liječenje:
Gubitak vida se može ispraviti odgovarajućim naočalama, a kasniji nepravilni astigmatizam zahtijeva nošenje krutih kontaktnih leca. Kontaktne lece mogu popraviti vid, ali isto tako mogu doprinijeti nastanku ožiljaka na rožnici.
Iako napredovanjem bolesti pacijenti mogu čitati i voziti, često smatraju kako im se smanjila kvaliteta života.
Potrebne su česte kontrole kod oftalmologa, najmanje jednom godišnje, a preporučljivo je češće kako bi se pratilo napredovanje bolesti i provele terapijske intervencije.
Kad se konzervativnim liječenjem, naočalama, lećama i lokalnim lijekovima ne može omogućiti zadovoljavajući vid, alternativa je presađivanje rožnice. Od svih zahvata presađivanja, transplantacija rožnice je najčešći i najuspješniji zahvat. Nakon odluke o potrebi ovog zahvata, ime pacijenta se stavlja na listu čekanja.
Presađivanje rožnice još se naziva penetrantna keratoplastika. U ovom zahvatu se odstranjuje središnji dio rožnice (“dugme”) te se na to mjesto postavlja presadak, rožnično tkivo pune debljine. Presadak se zasije tankim koncem. Ako se na tom oku još nalazi i zamućenje lece, katarakta, ona se može operirati istovremeno. Nalaz ožiljaka na rožnici i visoke keratometrijske vrijednosti često su prognoza skoro potrebne operacije.
Zahvat obično traje 60-90 minuta. Nakon ovog zahvata su često potrebne kontaktne lece radi bolje vidne korekcije.
Druga mogućnost je djelomična transplantacija rožnice, lamelarna keratoplastika. Odstranjuje se samo dio rožnice te na to mjesto postavlja presadak. Ova je metoda tehnički zahtjevnija i vidna je oštrina nakon zahvata manja, međutim zahtijeva kraci oporavak i manja je mogućnost odbacivanja presatka.
Epikeratofakija je naziv za zahvat u kojem se presadak rožnice zasije direktno iznad pacijentove rožnice. Zahvat je nisko-rizičan, uglavnom uspješan, a primjenjuje se kod pacijenata kojima se ne može izvesti drugačija operacija rožnice.
Excimer laser zahvati omogućuju odstranjenje središnjeg dijela rožnice i lakše postavljanje presatka.