Povijest kontaktnih leća

Pogledajte kratki kronološki podsjetnik na važne događaje u povijesti kontaktnih leća…

Mnogi misle kako su kontaktne leće pronalazak modernog doba ali prvo idejno rješenje tzv. kontaktni leća spominje se u papirima Leonarda da Vinchija već početkom 16. stoljeća.

 

1801. – Englez Thomas Yang autor je temeljne zamisli o kontaktnoj leći. Opisao je aparat(hydrodiaskop) izrađen od leće mikroskopa i staklenoga tubusa napunjena vodom. Pokusom je namjeravao izbaciti rožnicu iz dioptrijskog sustava oka, kako bi je zamijenio drugom lećom.

1887. – Nijemac Muller izradio je staklenu kontaktnu leću kao zdrastveno pomagalo za čovjeka kojemu su bili odstranjeni očni kapci.

1888. – Prvu dioptrijsku korekciju učinio je Adolf Eugen Fick iz Zuricha a godinu dana poslije, neovisno o Ficku, dioptrijsku korekciju također je napravio i Nijemac Muller. Oftalmolog A. E. Fick u toj prigodi je upotrijebio i izraz kontaktna leća te je prema upravo njegovoj narudžbi, prvu skleralnu kontaktnu leću izradilo poduzeće Zeiss optical Works. Iste godine pariški oftalmolog Jean Baptisa Eugen Kalt napravio je cornealnu kontaktnu leću, ali pretešku, pa nije bilo jednostavno centrirati je na oko.

1928. – Poduzeće Zeiss izradilo je prvi probni set staklenih kontaktnih leća različitih zakrivljenosti sa različitim dioptrijama.

1936. – Rohm i Hass Company izumila je pleksistaklo. Od tog vremena taj materijal korišten je za proizvodnju kontaktnih leća. O tome tko je od pleksistakla prvi napravio kontaktnu leću vode se rasprave.

1938. – Thier u Nizozemskoj aplicira u oko kontaktnu leću izrađenu od pleksistakla.

1939. – Fritz u Bruselu primjenjuje kontaktnu leću izrađenu od pleksistakla. Iste godine Muller i Weltem iz Stuttgarta izumljuju staklenu kontaktnu leću koja u kombinaciji daje dobru toleranciju nošenja, s točnošću dioptrije što nikome prije nije uspjelo. U tih kontaktnih leća skleralni dio bio je ispuhan, a točni optički središnji dio bio je dobrušen. Te corneo-skleralne kontaktne leće bile su dorađene i postale bolje kad ih se je počelo proizvoditi od pleksistakla(PMMA). Punih je dvadeset godina u proizvodnji kontaktnih leća prevladavalo pleksistaklo (PMMA) kao najbolji materijal.

1960. – Nakon duljeg zastoja, u Čehoslovačkoj prof. Wichterle i ing. Lima pronalaze nov materijal polyhydroxyethylmethakrylat kojeg se uobičajno naziva HEMA. Od tog materijala Prof Wichterle i ing. Lima izumili su mekane kontaktne leće što je označilo preokret u kontaktologiji. Glavne odlike tog materijala bile su fleksibilnost i hydrofilija pri zadržavanju optičke stabilnosti i velika podnošljicost nošenja.

1976. – Te godine proizvedene su i tvrde kontaktne leće izrađene od smjese PMMA i slikona, tzv. RGP kontaktne leće, koje dobro propuštaju kisik što je u uporabi vrlo važno.

1980. – U izradi mekih kontaktnih leća počeo se koristiti silikon, materijal koji omogućuje veliko propuštanje kisika. Pri poboljšavanju tih leća nađena je, štoviše, nova kombinacija materijala, silikonhyadrogel. Od toga su materijala izrađene leće namijenjene za produljeno nošenje (flex wear), što znači da se sa njima može spavati tj. da omogućuju disanje rožnice i kada su očni kapci spušteni.

1983. – Počela je proizvodnja i uporaba mekane kontaktne leće u boji.

1990. – Food and Drug Administration- FDA u SAD naređuje da se određeni tip kontaktnih leća ne smije nositi dulje od naznačena roka.

1995. – Proizvedene su se dnevne kontaktne leće, koje su radi svoje praktičnosti najzastupljenije na tržištu.

1997. – Prve mjesečne silikon hidrogelne kontaktne leće, Ciba Vision – Night & Day.

2004. – Druga generacija silikon hidrogelnih kontaktnih leća, Johnson & Johnson – Acuvue Oasys.

2005. – Treća generacija silikon hidrogelnih kontaktnih leća, Cooper Vision – Biofinity.

2009. – Prve dnevne silikon hidrogelne kontaktne leće, Johnson & Johnson – 1-Day TruEye.

2011. – Bauch & Lom predstavlja Purevision 2 HD, treću generaciju silikon hidrogelnih kontaktnih leća.

Daljnje istraživanje materijala za izradu kontaktnih leća usmjereno je spram najmanjih ograničenja matabolizmu rožnice i mehaničkog stresa prednjeg segmenta oka te smanjenju debljine, uz istodobno veću propusnost kisika te zadržavanje optičke kvalitete kontaktnih leća i jednostavno održavanje.

Preuzeto iz: www.kontaktne-lece.eu