Pon, 30. kolovoza 2010. Staklasto tijelo je prozirna galertna struktura koja ispunjava stražnje dvije trećine očne jabučice, prostor koji sprijeda omeđuju leća i cilijarno tijelo, a u ostalim dijelovima mrežnica. Zapremina mu iznosi 4 mililitra. Viskoznost staklovine je dva puta veća od viskoznosti vode. Sadržaj vode u staklovini je veoma visok, oko 98%, a vezana je u matriksu staklovine (kolagenska vlakanca i hijaluronska kiselina) u gel.
Važna mu je uloga u prehrani leće a ujedno sprječava pomicanje retine, corpus cilliare i leće. Daje oku kuglast oblik. S prednje strane staklasto tijelo je odvojeno od leće hijaloidnom membranom (membrana hyaloidea).
Staklasto tijelo nije sluzava masa, već ima definiranu, premda veoma nježnu i još nedovoljno istraženu arhitektoniku, strukturu i metabolizam. Površina staklastog tijela je nešto gušća, pa se naziva membranom staklastog tijela ili vitrealnom membranom.
Staklovina nije obična koloidna tvar nego mezenhimno tkivo posebnog tipa, 99% ga čini voda a 1% čvrsta tvar. Gelska struktura staklovine dijeli se na solidnu i likvidnu fazu. Kolagene fibrile su veličine 0.0016 mikrona. Likvidnu fazu staklovine čine mukopolisaharad-hijaluronske kiseline.
Ona osim gušćeg matriksa sadrži i nešto stanica, hijalocita (vrsta makrofaga) i fibrocita. Hijalociti vjerojatno luče matriks staklovine i vrše fagocitozu. Vitrealna membrana nešto jače adherira za mrežnicu u području ore serate i optičkog diska. Između stražnjeg pola leće i optičkog diska proteže se druga gušća struktura, oblika kanala, a to je hijaloidni kanal, canalis hyaloideus. U embrionalnom razdoblju se on formirao oko hijaloidne arterije koja daljnjim razvojem involuira. Ima dokaza da tekućina prolazi kroz hijaloidni kanal brže nego običnom difuzijom, odnosno, da postoji neka vrsta pumpe kojom tvari dospijevaju iz prednjeg dijela oka do mrežnice. Stanice u ovim gušćim dijelovima staklastog tijela skupa s kolagenim vlaknima i molekulama hijaluronske kiseline povezane su u “molekularno sito” sa zadaćom da sprječava difuziju većih molekula i stanica u staklovinu održavajući je optički praznom.
Preostali, najveći dio staklastog tijela, viteralna stroma, sadrži iste elemente kao i vitrealna membrana i kanal – stanice, kolagenska vlakna i hijaluronsku kiselinu, samo mnogo rjeđe, i povezane u mnogo nježniju trodimenzinalnu mrežu koja staklastom tijelu daje određenu čvrstoću. Starenjem se ta mreža razlaže, pa se u stromi formiraju ciste ispunjene tekućinom bez stanica i vlakanaca. Ciste mogu konfluirati, a struktura staklovine može biti toliko narušena da vitrealna membrana kolabira.