Čet, 8. srpnja 2010. Uveitis je upala oka koja zahvaća jedan ili više od tri dijela od kojih se sastoji srednja očna ovojnica – uvea.
Oko možemo zamisliti kao kuglu građenu od tri sloja: vanjski sloj je bjeloočnica s rožnicom, unutarnji sloj je mrežnica, a između se nalazi uvea. Uvea se sastoji od tri dijela:
– šarenica (obojeni dio oka)
– cilijarno ili zrakasto tijelo (odgovorno je za stvaranje očne vodice i akomodaciju oka)
– žilnica (tkivo s mnogo krvnih žila, nalazi se ispod mrežnice, ima hranidbenu ulogu)
Uvea hrani oko preko krvnih žila i stoga njena bolest dovodi u pitanje ishranu cijelog oka. Uveitis može ugroziti život i ozbiljnije od većine drugih bolesti oka. Problemi povezani s uveitisom općenito su podcijenjeni, kako u općoj populaciji, tako i od oftalmologa, liječnika za oči. Vrlo malo ljudi zna da je uveitis treći vodeći uzrok sljepoće.
Autoimuni uveitis je najčešći. Uveitis ima sklonost ponovnom javljanju.
Uzroci:
Otprilike 60 različitih uzroka može biti odgovorno za nastanak uveitisa i zbog toga je ”detektivski rad” na otkrivanju uzroka uveitisa kod svakog bolesnika naporan i skup proces. Taj detektivski posao više sliči na dijagnostički postupak u internoj medicini nego u oftalmologiji. Baš zbog toga vrlo malo oftalmologa je specijalizirano za uveitis. Osim toga, liječenje nekih oblika uveitisa zahtijeva sistemsku terapiju (nesteroidni antiupalni lijekovi, steroidi i/ili imunomodulatori, kemoterapija) što također odbija mnoge oftalmologe od ovog područja.
Vrste uveitisa:
Prema uzrocima uveitis se dijeli na slijedeće grupe:
1. infektivni
– bakterijski (tuberkuloza, sifilis, lepra, borelioza, …)
– virusni (varicella virus, herpes simplex virus, HIV, citomegalovirus, …)
– gljive (kandidijaza, aspergiloza, histoplazmoza)
– protozoi (toksoplazmoza)
– paraziti (toksokaroza, cisticerkoza)
2. Neinfektivni uveitis uslijed pridružene sustavne bolesti
– ankilozantni spondilitis
– Reiterov sindrom
– psorijatični artritis
– juvenilni kronični artritis
– Behcetova bolest
– Sarkoidoza
– Vogt-Koyanogi-Haradin sindrom
3. Specifični idiopatski (nepoznata uzroka) entiteti
– Fuchsov uveitis, pars planitis
– idiopatski vaskulitis, vitritis
– simpatička oftalmija
4. Nespecifični entiteti nepoznata uzroka – uveitisi koji se ne mogu ubrojiti u prve tri skupine
Osim prema uzrocima, uveitis se može podijeliti po:
– anatomskom smještaju: prednji (anterior), srednji (intermedijalni), stražnji (posterior), potpuni (panuveitis), periferni (pars planitis)
– kliničkom tijeku (trajanju): akutni, subakutni i kronični
– patološko-histološkom nalazu: granulomatozni i negranulomatozni
Simptomi:
Prednji uveitis
Prednji uveitis je upala šarenice i/ili zrakastog tijela (iritis, ciklitis ili iridociklitis). Može biti akutan ako traje kraće vrijeme ili kroničan ako traje duže od tri mjeseca.
Simptomi prednjeg akutnog uveitisa su: bol, crvenilo, svjetloplahost ili fotofobija (bolesniku smeta svjetlo), suzenje, pad vida.
Kod kroničnog uveitisa nalazimo mirno, bijelo oko.
Znaci koje pri pregledu zapaža liječnik su: crvenilo spojnice oka, zamućenja rožnice i očne vodice zbog taloženja upalnih stanica i proteina, krv u prednjoj očnoj sobici (hifema), priraslice (sinehije) šarenice i leće, povećana prokrvljenost šarenice zbog čega ona mijenja boju u prljavozelenkastu ili prljavozelenkastosivu boju.
Intermedijalni uveitis
Glavni simptom su ”leteće mušice” ispred oka (zbog upalnih elemenata u staklastom tijelu oka) i pad vida.
Stražnji uveitis
Stražnji uveitis je češće bezbolan, ali opasniji u smislu češćeg gubitka vida. ”Leteće mušice” i pad vida također su njegova obilježja.
Liječenje:
U liječenju uveitisa teži se postići slijedeće:
– ublažavanje bolova i neugode
– sprječavanje gubitka vida zbog bolesti ili njenih komplikacija
– liječenje uzroka gdje je on poznat i kad je liječenje moguće
Kao što se uzroci uveitisa znatno razlikuju, tako i liječenje pojedinih tipova.
Liječenje je, dakle, simptomatsko i uzročno.
Simptomatsko liječenje
– spriječavanje i/ili olakšavanje boli provodi se kapanjem analgetskih kapljica u oko, toplim oblozima te po potrebi uzimanjem tableta analgetika
– spriječavanje stvaranja priraslica između stražnjeg ruba šarenice i leće: kapanje otopine atropin sulfata te stavljanje atropinske masti jer atropin širi zjenicu
– ako je već počelo stvaranja priraslica u oko se daje injekcija, tzv., midrijatički koktel (1% otopina Cocaini hydrocloridi + 1% otopina Adrenalini hydrocloridi). Nakon primjene ovog koktela koji širi zjenicu dolazi do potpunog ili djelomičnog kidanja priraslica što dovodi do prolaznih jakih bolova. Stoga je prije injekcije koktela preporučljivo dati injekciju jakih analgetika.
– antiupalno liječenje: kortikosteroidi u obliku kapi, masti ili injekcije u oko svaki dan ili svako 2-3 dana. Kortikosteroidi djeluju i antialergijski pa su često, osobito kod akutnog iridociklitisa, potrebni uzimati na usta, kao sustavnu terapiju, više tjedana. Doza se svaki tjedan smanjuje. Ova se terapija ne provodi ako postoje izraziti razlozi protiv: čir želuca ili crijeva, herpesne bolesti, trudnoća. Tijekom terapije potrebno je kontrolirati krvnu sliku i jetrenu funkciju.
– Za smanjenje propusnosti kapilara potrebne su svakodnevno injekcije ili tablete kalcija i vitamina C.
Uzročno liječenje podrazumijeva liječenje osnovne bolesti, odnosno uzroka uveitisa. Bakterijske bolesti liječe se odgovarajućim antibioticima. Tuberkuloza se liječi tuberkulostaticima, kortikosteroidima i boravkom u visinskoj klimi. Sifilis: penicilin ili drugi antibiotik. Itd.
Iridociklitis uzrokovan hipertenzijom liječi se širenjem zjenice midrijaticima, ako su se stvorile priraslice – midrijatični koktel, pilokarpin se ne primjenjuje zbog suženja zjenice i posljedičnog glaukoma.
Kirurško liječenje
Kirurški zahvati provode se samo kad nastupe komplikacije.
Kad se šarenica potpuno zalijepi za leću prestaje protjecanje očne vodice iz stražnje u prednju očnu sobicu pa se rade otvori u šarenici ili se izreže šarenica. Otvori u šarenici mogu se napraviti laserom. Ako zbog uveitisa nastane očna mrena, to se rješava također kirurškim zahvatom.
Ukoliko gnojna upala šarenice i cilijarnog tijela zahvati cijelo oko može biti nužno odstraniti cijelo oko. To se ponekad provodi i kod bolnih očiju koje su već oslijepile.