ANATOMIJA OKA

Tweet

Oko (oculus) je parni organ vida smješten u očne jabučice. Tvori ga očna jabučica i pomoćni organi. U pomoćne organe oka ubrajaju se motorni aparat koji čine vanjski očni mišići, suzni aparat, vjeđe i spojnica. Oči su među rijetkim ljudskim organima koji se ne mijenjaju tijekom života. Mijenja se samo rožnica. Ako se ošteti, zbog glatke površine može se oporaviti za 24 sata. Nažalost, očna leća tijekom života gubi elastičnost pa, prije ili poslije, bez korištenja naočala nije moguće čitati.

Glavna funkcija oka je pretvaranje svjetlosti u živčane impulse. Prozirni prednji dijelovi oka lome zrake svjetlosti projicirajući umanjenu i obrnutu sliku na fotosenzitivnu mrežnicu gdje se u specijaliziranim živčanim stanicama obavlja pretvorba u električne živčane impulse. Oko je najvažnije ljudsko osjetilo jer njime primamo 90% svih informacija iz okoline. Omogućuje svjesnu percepciju svjetla, vid, koji, među inim, omogućava razlikovanje boja i percepciju dubine. Ljudsko oko ima vidni kut od 200˚ i može razlikovati 10 milijuna nijansi boja.

Svako oko pokreće po tri para očnih mišića: dva para ravnih, i jedan par kosih mišića. Očna jabučica je pokretljiva oko sve tri osi, poput kardanskog zgloba. Očna jabučica (bulbus oculi) ima tri ovojnice:

Vanjska očna ovojnica -–> bjeloočnica i rožnica

Srednja očna ovojnica (uvea) –-> žilnica, šarenica i cilijarno tijelo

Unutarnja očna ovojnica –> mrežnica

Vanjsku čine bjeličasto-poluprozirna bjeloočnica i prozirna rožnica. Bjeloočnica daje oku stanovitu čvrstoću i oblik. Na nju se pripajaju vanjski očni mišići (druga njihova hvatišta su na stijenkama očne šupljine: ravnih i donjeg kosog na vezivnom prstenu oko optičkog živca u vrhu očne šupljine, dok se gornji kosi mišić pripaja na gornju koštanu stijenku očne šupljine).

Dublje od bjeloočnice je srednja očna ovojnica ili uvea, koju čine žilnica, šarenica i cilijarno tijelo. Ona je prokrvljena mnogim krvnim žilama. Žilnica sadrži pigment koji sprečava prodiranje svjetlosti u očnu jabučicu na bilo kom mjestu osim zjenice. Boja šarenice ovisi o količini pigmenta: što je više pigmenta, to je oko tamnije: najviše pigmenta sadrže tamnosmeđe šarenice, potom svijetlosmeđe, zelene, a najmanje pigmenta imaju plave šarenice. Albino ljudi u očima nemaju pigmenta i šarenice su im prozirne, pa nam se zbog odraza svjetlosti s krvnih žila šarenice, žilnice i mrežnice čini da su im šarenice sivkastoružičaste.

Unutarnji sloj očne jabučice čini mrežnica koja ima dva dijela: optički i slijepi. Mrežnica je poluprozirna membrana sastavljena od četrdesetak vrsta živčanih stanica. Dio mrežnice odgovoran za oštrinu vida je žuta pjega. Žuta pjega je središnji dio mrežnice gdje su živčane stanice najgušće raspoređene. Pored žute pjege nalazi se početak vidnog živca koji je neosjetljiv na svjetlo, pa se njegova projekcija u vidnom polju naziva slijepa pjega.

Sadržaj očne jabučice čine očna vodica, leća i staklasto tijelo.

PODJELA OKA

Unutarnji dijelovi oka:

• Rožnica (cornea)
• Leća (lens cristallina)
• Spojnica (conjuctiva)
• Žilnica (chorioidea)
• Vidni živac (nervus opticus)
• Makula ili žuta pjega (macula)
• Mrežnica (retina)

Vanjski dijelovi oka:

• Bjeloočnica (sclera)
• Šarenica (iris)
• Zjenica (pupil)

Organ vida možemo podijeliti na tri odvojena, ali funkcionalno povezana dijela:

• pomoćni aparat oka (organa oculi accesoria)
• očna jabučica (bulbus oculi)
• vidni putevi