Uto, 13. srpnja 2010. Gravesova ili Basedowljeva bolest je autoagresivne etiologije, a karakterizira je trijas: hipertireoza sa difuznom strumom, oftalmopatija i dermatopatija. Ove tri manifestacije ne moraju se pojaviti sve zajedno, zato na nju treba posumnjati čak i onda kad su testovi štitnjače uredni. Naime, u 10-25% slučajeva distiroidne oftalmopatije nema ni kliničkih ni biokenijskih znakova disfunkcije štitnjače.
Tireoidna oftalmopatija je najčešći uzrok proptoze. Većinom je obostrana, premda se na jednoj strani može pojaviti ranije nego na drugoj.
Simptomi:
Najvažniji znakovi tiroidne oftalmopatije su egzoftalmus, otkrivanje gornjeg dijela rožnice pri pogledu na dolje, te retrakcija vjeđa. Retrakcija vjeđa čini egzoftalmus još izrazitijim. U težim slučajevima javljaju se ograničena pokretljivost vanjskih očnih mišića i diplopija. U najtežim slučajevima kompresija vidnog živca uzrokuje oštećenje vida. Kod veoma jakog egzoftalmusa vjeđe ne pokrivaju površinu rožnice, pa zbog izloženosti nastaju keratitis i konjunktivitis. Egzoftalmus i smetnje bulbomotorike posljedica su upalne infiltracije orbitalnog sadržaja (osim očne jabučice), a najviše očnih mišića. Širok vjeđni rasporak i rijetko treptanje posljedica su simpatičke stimulacije izazvane hipertireozom.
Znakovi tireoidne oftalmopatije nazvani prema autorima:
von Graefeov znak=Pri pogledu na dolje – retrakcija gornje vjeđe s otkrivanjem gornjeg dijela rožnice
Darlympleov znak=Široko otvoren vjeđni rasporak
Stellwagov znak=Rijetko treptanje vjeđa (ukočen, zureći pogled)
Joffroyov znak=Pri pogledu gore ne nabire se čelo
Möbiusov znak=Smetnje konvergencije
Knieov znak=Nejednako širenje zjenica
Liječenje:
U lakšim slučajevima nije potrebno. U težim slučajevima daju se sistemno steroidi, a ponekad je potrebna kirurška dekompresija orbite. Kod izloženosti rožnice ukapava se metilceluloza ili stavlja vlažna komora. Tireoidna oftalmopatija se ponekad spontano povuče, no isto tako može opstati i nakon postizanja eutireoze.