Uto, 18. studenoga 2008. Kirurzi su izveli prve operacije u Britaniji koristeći pionirsko “bioničko oko”, koje bi u budućnosti moglo pomoći u vraćanju vida slijepima. Dvije uspješne operacije ugrađivanja uređaja u oči dvoje slijepih pacijenata su izvedene u Moorfields očnoj bolnici u Londonu.
Uređaj, prvi svoje vrste, uključuje video kameru i odašiljač postavljene na naočale. Oni su povezani s umjetnom mrežnicom, koja prenosi pokretne slike u mozak putem optičkog živca i omogućuje pacijentu razlikovanje elementarnih slika pokreta, svjetla i tame.
Operacije su izvedene kao dio međunarodnog kliničkog ispitivanja te tehnologije, poznate kao Argus II mrežnični umetak, koja se već pokazala uspješnom u vraćanju elementarnog vida pacijentima slijepim zbog uobičajenih bolesti poput senilne makularne degeneracije ili retinitis pigmentose. Američki se istraživači nadaju razviti kameru veličine zrna graška koju bi se moglo ugraditi u očnu jabučicu, zamjenjujući tako prirodno tkivo umjetnom tehnologijom. Kirurzi se nadaju kako bi umetak mogao biti dostupan pacijentima unutar zdravstvenog NHS sustava kroz tri do pet godina.
Argus II koristi kameru za snimanje slika. One se prevode u električne signale, koji se prenose bežično do umetka iza mrežnice. Elektrode u umetku dešifriraju signal kako bi stvorile grubu crno-bijelu sliku koja se preko optičkog živca prenosi do mozga. Mozak potom može opaziti uzorak svijetlih i tamnih točaka koji odgovara stimuliranim elektrodama.
Mark Humayun, profesor oftalmologije i biomedicinskog inženjeringa u Doheny očnom institutu u Los Angelesu, California, koji je razvio spomenutu tehnologiju, rekao je: “Kamera je veoma mala, i jako male snage, tako da se može smjestiti u vaše oko i povezati pokrete vašeg oka s lokacijom kamere. Uz nedostajuće informacije koje sam mozak može popuniti, ovo područje je u procvatu. Nadam se kao i svi kako ćemo u idućih četiri do pet godina vidjeti tehnologiju koja je znatno naprednija. “
Linda Moorfoot je jedna od onih američkih pacijenata koje će se opskrbiti sadašnjim verzijama umetaka. Ona je potpuno slijepa već više od jednog desetljeća zbog nasljedne bolesti koja se zove retinitis pigmentosa. Uz pomoć kamere postavljene na sunčane naočale sada može vidjeti grube obrise svijeta sačinjene od svijetlih i tamnih područja. Za Sky News je rekla: “Kada odem na hokejašku ili nogometnu utakmicu svojih unuka mogu vidjeti u kojem se smjeru kreće igra. Mogu gađati koš sa svojim unukom, i mogu vidjeti svoju unuku kako pleše na pozornici. To je prekrasno.”
Umetak gospođe Moorefoot ima samo 16 elektroda ali američki kirurzi su pomogli u opskrbljivanju dvoje britanskih pacijenata naprednijim uređajem, koji ima 60 elektroda, kako bi se stvorile jasnije slike. U Californiji znanstvenici rade na razvoju umetka sa 1000 elektroda, koji bi trebao omogućiti prepoznavanje lica.
Identiteti britanskih pacijenata su skriveni dok liječnici nadgledaju njihov napredak. Lyndon da Cruz, mrežnični kirurg konzultant, koji je sa svojim timom obavio operacije, rekao je: “Moorfields iskazuje ponos jer je jedno od samo tri mjesta u Europi odabrana da budu dio razvoja ove uzbudljive tehnologije. Uređaji su ugrađeni uspješno u oba pacijenta i oni se dobro oporavljaju nakon operacija. Posebno je iskustvo biti dio programa koji razvija potpuno novi način liječenja pacijenata koji ne bi imali drugu šansu za oporavak vida.”
John Marshall, iz bolnice St.Thomas u Londonu, i Britansko društvo retinitis pigmentosa, upozorili su kako se još uvijek radi o “ranim danima” spomenute tehnologije. On kaže: “To su jako, jako dobre vijesti da su razvijeni uređaji. Vrlo su dobre vijesti kako su te uređaje u ispitivanjima ugradili određenim pojedincima. No, javnost ne bi trebala ostati pod dojmom kako će ovo u bliskoj budućnosti biti rutinska operacija za slijepe jer trebamo naučiti još puno.”
Preuzeto sa: Pliva zdravlje