Čet, 8. srpnja 2010. Konjuktivitis ili upala očne spojnice je vrlo česta očna bolest i obzirom na težinu varira od blage upale sa suzenjem do jake upale koja uzrokuje oštećenje i odumiranje tkiva.
Konjuktiva (očna spojnica) je prozirna, glatka i sjajna sluznica koja povezuje stražnju površinu vjeđa i očnu jabučicu.
Uzroci:
Najčešći uzrok konjuktivitisa su razni vanjski čimbenici koji nepovoljno utječu na oko. Oni mogu biti fizikalni (toplina, propuh), kemijski (kiseline, lužine), bakterijski, virusni, alergijski i ostali.
Vrste konjuktivitisa:
Razlikuju se virusni konjuktivitis, bakterijski konjuktivitis, gonokokni konjuktivitis, alergijski konjuktivitis te kemijski konjuktivitis.
Virusni konjuktivitis
Uzrok upale spojnice kod ovog oblika je virusna infekcija. Veliki broj različitih vrsta virusa može biti odgovoran za infekciju. Simptomi virusnog konjuktivitisa očituju se vodenastim iscjetkom iz oka, a infekcija je često povezana sa simptomima prehlade, kao što je iscjedak iz nosa.
Često su otečeni očni kapci, a pojavljuje se i fotofobija, tj. osjetljivost oka na svjetlost. Virusni konjuktivitis ne zahtjeva antibiotsko liječenje kapima, već obično prolazi sam od sebe za 7-10 dana. Ovaj oblik konjuktivitisa je visoko zarazan stoga treba voditi brigu o mogućnostima prijenosa zaraze s jedne osobe na drugu.
Bakterijski konjuktivitis
Bakterije koje najčešće uzrokuju konjuktivitis su stafilokoki, pneumokoki i streptokoki. Simptomi bakterijskog konjuktivitisa uključuju bolove u oku, otok, crvenilo i iscjedak iz oka obično žuto-zelene boje.
Ovaj iscjedak se obično nakuplja tijekom noći tako da je ujutro teško otvoriti oči zbog osušenog iscjetka. Liječi se antibiotskim kapima i mastima za oči. Davanje antibiotika ne smije biti predugo jer može produžiti iritaciju spojnice te pogodovati razvoju kroničnog konjuktivitisa.
Gonokokni konjuktivitis
Gonokokni konjuktivitis je akutni konjuktivitis koji najčešće zahvaća oba oka. Uzročnik te bolesti je bakterija gonokok. Novorođenče se inficira prilikom prolaza kroz porođajni kanal zaražene majke. U većini zemalja provodi se profilaksa ukapavanjem 1%-tne utopine srebro-nitrata nakon rođenja.
Odrasli se inficiraju prijenosom infekcije s urogenitalnog sustava. Bolest počinje crvenilom očne spojnice, potom nastaje otok vjeđa te gnojni sekret. Bolest se može zakomplicirati pa nastaju oštećenja dubljih struktura oka. Liječi se opreznim ispiranjem oka toplom fiziološkom otopinom te ukapavanjem otopine penicilina.
Alergijski konjuktivitis
Alergijski konjuktivitis je alergijska upalna reakcija spojnice oka. Oko 70% oboljelih od alergijskog konjuktivitisa ima pridružene alergijske bolesti kao što su alergijski rinitis, astma ili dermatitis.
Glavne vrste alergijskog konjuktivitisa:
1. Sezonski alergijski konjuktivitis (SAC)
2. Vernalni keratokonjuktivitis (VKC)
3. Perenijalni alergijski konjuktivitis – kronični (PAC)
4. Gigantopapilarni konjuktivitis (GPC)
5. Atopički keratokonjuktivitis (AKC).
Simptomi:
Uobičajeni simptomi akutnog alergijskog konjuktivitisa su svrbež i pečenje oka, fotofobija i osjećaj stranog tijela u oku, a znakovi alergijskog konjuktivitisa uključuju hiperemiju i edem spojnice, papilarnu hipertrofiju, pojačano lučenje sekreta, blefarospazam i otok vjeđa.
Sezonski alergijski konjuktivitis najčešće je vezan za periodičku pojavu alergena u okolini, npr. pelud, trave, korovi i dr. Nasuprot tome, oboljeli od perenijalnog alergijskog konjuktivitisa mogu osjećati simptome tijekom cijele godine, uzrok im ne moraju biti isključivo sezonski alergeni, najčešće su to kućna prašina, grinje i dlaka domaćih životinja. Prisutna je hiperemija i edem spojnice, papilarna ili folikularna hiperplazija spojnice, a od simptoma javlja se svrbež, fotofobija, žarenje i pečenje oka. Vrlo često je udružen s alergijskim promjenama na koži i respiratornom traktu kao što su osip, curenje nosa i kihanje. Vernalni keratokonjuktivitis je kronična obostrana upala spojnice, a povezana je s pozitivnom osobnom ili obiteljskom anamnezom atopije. Kao provokativni čimbenik navodi se UV zračenje, pojava peludi i dr. Sluznica je hiperemična, mliječnog izgleda. Izraženi su fotofobija i suzenje.
Liječenje:
Alergije oka se za sada ne mogu trajno izliječiti tako da je terapija alergija oka usmjerena na smanjenje simptoma uz minimalne nuspojave. Terapija se sastoji od uklanjanja etioloških čimbenika, primjene lokalne i peroralne medikamentozne terapije, kao i mehaničke zaštite oka i njegove rehidracije.
Lokalni stabilizatori mastocita preveniraju otpuštanje kemijskih medijatora upale. Efektni su u svim slučajevima alergijskog konjuktivitisa. Preparati su naročito dobri u liječenju vernalnog i alergijskog konjuktivitisa. Lokalni antiupalni medikamenti – steroidne kapi rezervirane su za teže slučajeve zbog poznatih nuspojava: povećavaju očni tlak i mogu izazvati kataraktu, te povećavaju tendenciju krvarenja. Inače inhibiraju sintezu leukotrijena i prostaglandina. Nesteroidni antireumatici inhibiraju sintezu prostaglandina, a nuspojave su im slične onima koje izazivaju kortikosteroidi.
Kemijski konjuktivitis
Kemijski konjuktivitis nastaje kao posljedica nadraživanja oka kemijskim supstancama. Najčešći iritansi u ovom slučaju su sredstva za čišćenje, dim, smog te industrijski zagađivači. Nakon doticaja s iritansom potrebno je isprati oko većom količinom vode te se obratiti liječniku kako bi se spriječila ozbiljnija oštećenja oka.
Prema kliničkoj slici razlikujemo:
Akutni kataralni konjunktivitis
Karakteriziraju ga hiperemija spojnice, oskudni mukopurulentni iscjedak, pečenje, osjećaj stranog tijela u oku. Radi se o blagom konjunktivitisu, s kojim se u praksi najčešće susrećemo. Obično je virusnog uzroka i prolazi spontano nakon nekoliko dana. Kao terapija se daje kapi sulfacetamida ili antibiotika koje smanjuju tegobe, no naravno, nemaju učinka na viruse.
Papilarni konjunktivitis
Papilarni konjunktivitis je karakteriziran bezbrojnim vaskulariziranim papilama veličine 0,1 mm na spojnici vjeđa koje joj daju baršunasti izgled. Uzroci su piogene bakterije (najčešće stafilokok), alergija (tada je praćen svrbežom), produženo nošenje kontaktnih leća, te toksički činioci.
Folikularni konjunktivitis
Karakteriziraju ga bezbrojni prozirni čvorići veličine 1 mm na spojnici vjeđa koji joj daju izgled kaldrme. Folikuli su limfni čvorići uzrokovani virusnom, klamidijalnom ili granulomatoznom upalom. Često je zahvaćena i rožnica. Ponekad je praćen osjetljivošću preaurikularnih limfnih čvorova, te traje dulje od papilarne forme.
Epidemijski keratokonjunktivitis (numularni keratitis)
Prate ga bol, fotofobija i povećanje preaurikularnih limfnih čvorova te rožnični infiltrati koji mogu trajati mjesecima. Sekrecija je mukopurulentna, veoma obilna – karakteristično je da su nakon buđenja vjeđe slijepljene sekretom. Veoma je zarazan tokom dva tjedna. Uzrokuju ga adenovirusi tipa 8 i 19. Kao i kod faringokonjunktivalne groznice, antivirusni lijekovi nemaju učinka.
Vernalni konjunktivitis ili proljetni kataralni konjunktivitis
Sezonski, rekurentni, bilateralni alergijski konjunktivitis dječje dobi. Tipično se javlja u proljeće, u doba cvatnje. Prate ga jaki svrbež, suzenje, fotofobija, osjećaj stranog tijela u oku. Karakteriziraju ga orijaške papile na tarzalnoj spojnici (poput kaldrme), te patognomonične bijele pjegice poput mrvica krede (Trantasove točke) na limbusu rožnice. Liječi se kapima steroida i anitalergika. Prognoza je dobra, no bolest se može vraćati kroz niz godina.
Klamidijalni konjunktivitis
Karakteriziraju ga folikularna hiperplazija i mukopurulentni iscjedak. Često je udružen s cervicitisom ili uretritisom. Prenosi se spolnim kontaktom te genitalnim ili spojničnim iscjetkom. Liječenje antibioticima (npr. eritromicin) oralno i lokalno tokom tri tjedna.
Kako spriječiti širenje bolesti?
Iako je konjunktivitis teško spriječiti, postoje mjere koje se mogu poduzeti da bi se smanjila mogućnost obolijevanja ili širenja bolesti drugima, a one su izbjegavanje dijeljenja kozmetičkih preparata s drugim osobama, izbjegavanje dijeljenja ručnika s drugim osobama, često pranje ruku i izbjegavanje doticanja očiju, te nekorištenje lijekova (masti i kapi za oči) koje su prepisanje drugim osobama. Također treba napomenuti da do širenja bolesti može doći u nekloriranim bazenima te vodama stajaćicama. Nakon što se pojavi konjunktivitis potrebno je otići na pregled kod liječnika koji će propisati lijekove koji su za prikladni, a osim toga su novi i sterilni pa ne postoji mogućnost dodatne zaraze
Kako se primjenjuju lijekovi za oči?
Prije primjene kapi ili masti za oči potrebno je oprati ruke. Pritome je najpogodniji ležeći položaj ili položaj s glavom zabačenom unazad. Donja vjeđa se odmakne od oka pomoću smotuljka vate te se u srednjem dijelu oka ukapaju 1-2 kapi dok bolesnik gleda prema gore. Više kapi od toga nije potrebno jer ne mogu stati u oko pa se prelijevaju.
Kapi se ukapaju u donji kut vjeđe, a ne na oko. Potrebno je pripaziti da se prilikom kapanje ne dotakne oko kako se ne bi infekcija prenijela na bočicu s kapima te ondje stvarala novi izvor zaraze. Nakon stavljanja kapi bolesnik treba nekoliko minuta držati oči zatvorene kako bi se lijek pravilno rasporedio po oku, a isto tako da bi se zadržao jer se treptanjem odstranjuju suze i lijek s njima. Oči treba kapati najmanje 5-6 puta dnevno jer ih suze ispiru te nakon sat-dva u oku nema više lijeka.
Masti se stavljaju u donji dio oka, nakon što se smotuljkom vate donja vjeđa odmakne od oka. Dovoljno je staviti malu količinu masti. Nakon stavljanja masti potrebno je zatvoriti oči te laganom masažom zatvorenih vjeđa rasporediti mast po oku. Mast djeluje oko 4 sata pa je ne treba stavljati često kao kapljice. Najčešće se kapi daju preko dana, a mast prije spavanja. Nakon stavljanja kapi i masti u oko potrebno je oprati ruke kako se infekcija ne bi prenijela na drugo oko ili na druge osobe.