Pon, 30. kolovoza 2010. Radi se o bikonveksnoj leći koja se nalazi iza pupilarnog otvora u udubljenju staklastog tijela (fossa patellaris). Potpuno je prozirna i Zinijevim nitima je vezana za cilijarno tijelo. Sadrži 65% vode, 35% proteina uz minerale.
Leća je prozirna struktura smještena u stražnjoj očnoj komorici neposredno iza zjenice. Njena prednja ploha slabije je zakrivljena od stražnje. Središnje točke ploha nazivaju se prednjim i stražnjim polom leće. Pravac koji spaja polove zove se osovina leće. Nazubljeni kružni rub leće naziva se ekvatorom. Površina leće pokrivena je bazalnom membranom – lećnom kapsulom. Prednja kapsula je dvostruko deblja od stražnje. Ispod prednje kapsule i ekvatora nalazi se kuboidni lećni epitel. Lateralni rubovi stanica spojeni su tako da među njima nema intercelularnog prostora. Stanice u preekvatorijalnoj zoni se dijele, izdužuju i spuštaju u dublje slojeve leće, pretvarajući se u lećna vlakna duga 8-10 mm. Bazalni polovi vlakana u fetalnom razdoblju oblikuju Y šav na prednjoj strani, a apikalni pak obrnuti Y na stražnjoj strani jezgre leće. U odraslih su zbog rasta novih vlakana u korteksu osim ovih vidljivi još složeniji šavovi. Rastom novih vlakana tokom života nastaju slojevi različite optičke gustoće, pa leća u optičkom smislu ne predstavlja običnu bikonveksnu leću, već vrlo složen optički sustav.
Zonularna vlakna su nježni snopići kolagenskih vlakana koji se protežu od bazalne membrane nepigmentiranog epitela cilijarnog tijela do kapsule leće gdje se vežu malo ispred i malo iza ekvatora.
Leća ima mnoge neobične anatomske odlike. Nije inervirana, a nakon fetalnog razdoblja nema krvnih žila pa se ishranjuje preko sobne vodice i staklovine. Od embrionalnog razdoblja posve je zatvorena bazalnom membranom, i nastavlja rasti tokom cijelog života. Promjer ekvatora leće iznosi 9-10 mm. Polumjer zakrivljenosti prednje plohe je 10 mm, a stražnje 6 mm. Indeks loma cijele leće je 1,406, no razlikuje se od sloja do sloja lećnih vlakana – povećava se od površine prema središtu. Debljina leće je 3,7 63 do 4,4 mm, ovisno o akomodaciji – prilagodbi oka za gledanje na blizinu. Lomna snaga leće odraslog pri pogledu u daljinu je +17 D do +19 D. Sposobnost akomodacije se tokom života smanjuje. U desetoj godini akomacija je 15 D, a 65. godini akomodacije gotovo i nema. Oko 45. godine akomodacijska sposobnost je manja od 4 D, što je nedovoljno za čitanje, pa su za gledanje na blizinu manju od 25 cm potrebna konveksna stakla. Ta pojava se zove presbiopija ili staračka dalekovidnost.
Kada se balans vode i čvrstih materija naruši iz bilo kojeg razloga, nastaje zamućenje leće. Oko leće se nalazi capsula lentis, neobično debela i homogena membrana lamelarne strukture čije se lamele pružaju paralelno sa površinom leće. U nju su ugrađene kolagene mikrofibrile. Ispod kapsule se nalazi epitel (epithelium lentis).
Vrhovi epitelnih stanica okrenuti su prema unutrašnjosti leće. To su jednoslojne koloidne stanice sa okruglom jezgrom. Stalnom produkcijom mladih stanica, starije stanice se potiskuju u korteks i sa sobom nose pločaste jezgre. One stanice koje su najdublje raspoređene, formiraju nukleus i gube jezgru. U ekvatorijalnom dijelu su lećne stanice heksagonalnog oblika.