Možemo pronaći dvije osobe iste visine, kilaže, noseva, usta ili pak ušiju. Ali kada su oči u pitanju – to je nemoguća misija…
Izreka da su oči ogledalo duše, tvrde iridolozi, potpuno je istinita. Pomoću mapa koje su stotinu godina izrađivali, proučavajući na tisuće očiju različitih nacija, tvrde: oči otkrivaju s kojim organima ćemo imati problema u životu.
‘Boje između sive, plave, kao svijetlosmeđe i žute, to znači ne brinete li za sebe i za prehranu, postoji tendencija da ćete zadržavati otpad iz metabolizma, odnosno toksine’, rekao nam je iridolog Neil McNulty.
Neil se bavi iridologijom – alternativnom znanosti koja tvrdi kako se iz očiju može iščitati gotovo sve. Otkrili su i kako ljudi sa sličnom građom šarenice, imaju tendenciju ponašati se i reagirati na slične načine prema izazovima u životu.
‘Ove otvore u vlaknima nazivamo cvijećem, to je samo ime koje im je dano, lijepo ime s odmakom od medicinskih naziva. To znači otvorenost, spontanost, možete biti prilično eksplozivni’, objasnio nam je Mcnulty.
Medicina pak tvrdi – šarenice su iznimno važan dio oka, ali za takvo što nema dokaza!
‘Ja nisam apriori protiv alternative jer su se i ljudi prije kad nisu imali CT-a, magneta, antibiotika, nekako liječili. Istina, životni vijek je bio kraći, ali neka vrsta medicine je postojala. Tako da ne mogu reći ni da ni ne, nemam s time iskustva, ali mogu reći da ova moderna medicina to zapravo ne priznaje’. rekao nam je Ante Babić spec. oftalmolog.
A na 7 milijardi stanovnika koliko ima naša planeta, najrjeđa boja očiju je plava. Ipak postoje i oni koji su još rjeđi – oni koji nemaju boju u šarenicama ili pak oni koji imaju dva oka potpuno različite boje.
Boris Kuzman jedan je od njih. ‘Ima svakakvih komentara. Većinom su ugodni – imaš različitu boju očiju, super, joj i moj pas ima isto’, s osmijehom nam je ispričao Boris.
Pretpostavka je da su prije 10 tisuća godina na svijetu ljudi imali samo smeđe oči. Mutacijama gena došlo je do plavih. I dalje se otkriva koji su to geni koje našim očima daju toliko raznolikosti.
Preuzeto iz: www.dnevnik.hr