Ned, 17. veljače 2008. Oči su postale ključ otkrivanja vremena čovjekovog rođenja i smrti, što je velika pomoć u svijetu forenzike, ali i nastavku razvoja medicine i pronalasku lijeka za neke bolesti… Koristeći C-14 datiranje i posebne proteine iz očne leće, istraživači sa Sveučilišta Kopenhagen i Aarhus sad mogu ustanoviti, sa relativno velikom preciznošću kad je osoba rođena. To predstavlja korisno oruđe za forenzičare koji sad mogu odrediti datum rođenja neindentificiranog tijela što osatavlja posljedice i za kasnija medicinsko zdravstvena istraživanja. Otrkiće je publicirano na Internetu u sklopu časopisa Plos One 30. siječnja.
Sa očnom lećom koja je stvorena od prozirnih proteina zvanih kristali, koji su međusobno toliko sabijeni u posebnoj formi da se ponašaju kao kristali, od začeća, pa do 1-2 godine života, stanice u leći proizvode te kristalne proteine.Ipak, jednom kad je ta organska konstrukcija završena, kristali leće u osnovi ostaju nepromjenjeni do kraja života. To je činjenica koju istraživači sada mogu iskoristiti.
Mala količina ugljika (C-12) u ugljik-dioksidu koji je dio atmosfere sadrži dva dodatna neutrona i zato se zove Ugljik-14 (C-14). Ovaj izotop je radioaktivan, ali se raspada sporo i bezopasno u nitrogen što je normalno u prirodi, tako da ovaj mali ugljikov element nije štetan za ljude, biljke ili životinje.
Istovremeno, ugljik je jedan od glavnih organskih elemenata koji se stalno premješta u i iz prehrambenog lanca. Ista stvar se događa i kod sićušne količine C-14 u atmosferi. Dokle god je organizam dio prehrambenog lanca, određena količina C-14 u njegovim stanicama ostaje nepromijenjena i izjednačena sa C-14 atmosferskog sastava.Kad oragnizam umre, količina C-14 će sporo, ali sigurno pasti tijekom perioda od tisuću godina dok se transformira u nitrogen. To je ključ Ugljik 14 metode poznate kao C-14 datiranje koju znanstvenici koriste kako bi pratili do 60,000 godina stare biološke, arheološke nalaze.
Od kraja Drugog svjetskog rata do otprilike 1960, velesile sa područja Hladnog rata, provodili su testiranja detonirajući bombe u atmosferu. Ove detonacije su utjecale na sastav dijelova radioaktivnog traga u zraku i stvorile ono što znanstvenici nazivaju C-14 bombni impuls. Od prve detonacije do zabrane neuklearnih testiranja, količina C-14 u atmosferi se dvostruko povećala. Od 1960 se polako smanjila na prirodne količine.
Ovaj iznenadni utjecaj je ostavio trag kako u hranidbenom lancu, tako i u kristalima očne leće koji su apsorbirali povećanu količinu ugljika kroz hranu. Pošto kristali ostaju nepromjenjeni jednom kad su formirani, oni reflektiraju sadržaj C-14 u atmosferu u trenu kad su stvoreni, nedugo nakon rođenja.
Koristeći veliki nuklearni reaktor, fizičari sa Aarhus Sveučilišta sad mogu utvrditi količinu C-14 u čak jednom miligramu tkiva leće i izračunati godinu rođenja.
Pomoćnik profesor Niels Lynnerup sa Odjela forenzičkih znanosti je razvio forenzičku metodu zajedno sa Odjelom očne patologije i Odjelom fizike i astronomije sa Sveučilišta Aarhus u Danskoj.
Profesor Lynnerup objašnjava da ta tehnika može imati više drugih primjena:“ Kako su i drugi istraživači istaknuli, mi mislimo da C-14 datiranje proteina i drugih molekula u ljudskom tijelu može biti iskorišteno za istraživanje vremena nastanka i regeneracije određenih vrsta tkiva.„ Ovo bi, na primjer, moglo biti primjenjeno na tkivo zahavaćeno rakom i stanice raka. Računajući količinu C-14 u ovim tkivima mogli bi saznati kad su se kancerogena tkiva stvorila što bi nam pomoglo u boljem razumijevanju raka.“