Oštećenje vida indirektno povezano sa samoubojstvom

Oštećenje vida samo po sebi značajno ne povećava rizik od samoubojstva, ali čini se da to čini kada je povezano sa slabijim zdravljem, prema izvješću u ‘Arhivima oftalmologije’…

Rezultati pokazuju da bolje liječenje osnovnih uzroka oštećenja vida, zajedno sa faktorima povezanim uz slabu samoprocjenu zdravlja i zdravstvenih uvjeta mogu smanjiti rizik od samoubojstva, zaključuju dr. Byron L. Lam i kolege sa Očnog instituta Bascom Palmer u Miamiju.
Rezultati proizilaze iz analize podataka za 137 479 odraslih koji su sudjelovali u anketama koje je proveo Nacionalni centar za zdravstvenu statistiku između 1986. i 1996. Podaci iz ovih istraživanja su zatim vezani na podatke smrtnosti iz Nacionalnog indeksa smrtnosti.
Tijekom prosječnog perioda praćenja bolesnika od 11 godina, zabilježeno je 200 samoubojstava, pokazuje izvješće.

Nakon što su uračunati i mogući utjecaji različitih demografskih faktora, broj zdravstvenih stanja koji nisu povezane sa vidom, samoprocjenom zdravlja ili oštećenjem vida su povezani sa 50 posto većim rizikom od samoubojstva, iako veza nije bila statistički značajna, odnosno veza je lako mogla biti rezultat slučajnosti.
S druge strane, veze samoubojstava sa slabijom samoprocjenom zdravlja, povećanim brojem zdravstvenih stanja nevezanih uz vid i oštećenjima vida su imali neizravnu, značajnu vezu s povećanim rizikom od samoubojstava.
Ovi rezultati pokazuju da starije osobe, one sa zdravstvenim stanjima koja nisu vezana uz zdravlje očiju, i oni sa slabijom samoprocjenom zdravlja i oštećenjima vida su u povećanom riziku od samoubojstava. Stručnjaci koji se bave očnim zdravljem bi trebali biti svjesni potencijalnog povećanog rizika od samoubojstva za bolesnike s oštećenjima vida, osobito oni sa siromašnijim zdravljem, i osigurati im odgovarajuće preporuke, naglašavaju autori.

Preuzeto iz: www.canada.com