Prve slike mrežnice u živog čovjeka

 Prvi prikazi mrežnica u živog čovjeka pokazuju široku raznolikost broja čunjića osjetljivih na različite boje….

Slika na lijevoj strani pokazuje mrežnicu osobe koja ima vrlo malo čunjića s osjetljivošću na crvenu boju, a slika na desnoj strani je od osobe s puno više crvenih čunjića. Slike su nejasne, jer je to najbolje što novi proces prikazivanja omugućava. (Za slike zaslužno Rochester sveučilište)

 

 

 

 

Prve slike mrežnica ikad napravljene u živućih ljudi otkrivaju iznenađujuće varijacije od jedne osobe do druge. Ali se ipak naše percepcije ne razlikuju toliko koliko se možda očekivalo.
Zamišljajući tisuće stanica odgovornih za prepoznavanje boja u najdubljem sloju oka, znanstvenici su utvrdili da su naše oči drugačije organizirane. Ipak svi – s izuzetkom osoba slijepih za boje – slično prepoznajemo boje.
Rezultati su pokazali da mozak igra još značajniju ulogu nego se mislilo pri odlučivanju što vidimo.


Oko, odgovorno za primanje vizualnih slika, je omotano u tri sloja tkiva (vidi sliku).

Najdonji sloj, mrežnica, je odgovoran za raspoznavanje boja i slanje informacija u mozak. 

 

 

 

 

 

 

Mrežnica sadrži receptore svjetlosti poznate kao čunjići i štapići. Ovi receptori primaju svjetlost, pretvaraju je u kemijsku energiju i aktiviraju živace koji šalju poruke u mozak. Štapići su zaduženi za percepiranje veličine, osvjetljenja i oblika slike, dok su za boju i fine razrade slike odgovorni čunjići.
U prosjeku,7 milijuna čunjića se nalazi u ljudskoj mrežnici, 64 posto kojih su crveni, 32 posto zelenih, a 2 posto plavih, svaki osjetljivi na neznatno različita područja u spektru boja. Barem to je ono što znanstvenici govore već godinama.
Ali prve cjelovite slike ljudske mrežnice, prikazom organizacije tri vrste čunjića, otkrili su nešto neobično o tim brojevima.

Velike razlike
Studija pokazuje da ljudi boje prepoznaju na isti način. No, slike njihovih mrežnica su pokazale ogromnu promjenjivost, ponekad i do 40 puta, u relativnom broju zelenih i crvenih čunjića u mrežnici.
“Ovo ukazuje na to da postoji kompenzacijski mehanizam u našem mozgu koji negira individualne razlike u relativnom broju crvenih i zelenih čunjića koje smo promatrali,”rekao je Joseph Carroll, istraživač u Centru za vizualnu znanost na Rochester sveučilištu i suradnik na istraživanju.
Istraživači su koristili slikovnu dijagnostiku adaptivne optike , služeći se kamerom koja sadrži korektivni uređaj koji poništava učinke nesavršene optike oka na kvalitetu slike, proizvodeći slike visoke rezolucije na mrežnici.

Posudbe iz astronomije
“Adaptivna optika je tehnika posuđena iz astronomije, gdje se koristi za dobivanje preciznih slika zvijezda iz teleskopa na terenu”, rekao je David Williams, direktor Centra za vizualnu znanost na Rochester sveučilištu. “Svi takvi teleskopi imaju nejasne slike zbog efekata turbulencije u Zemljinoj atmosferi. U našem slučaju je to zbog optičkih oštećenja u rožnici i leći oka koji zamagljuju sliku mrežnice.”
Izmjerena oštećenja su korigiraju pomoću deformiranih zrcala, koja se savijaju i prilagođavaju oku svake osobe, prije stvaranja povećane slike oka. Ovo je omogućilo Williamsu i suradnicima da uoče i preslikaju pojedinačne stanice poput npr. čunjića.
Istraživači se nadaju da će iste tehnike moći koristiti da bi bolje razumijeli različite oblike sljepoća za boje i  različite vrste bolesti mrežnice.
Rezultati su detaljno opisani u zadnjem izdanju časopisa ‘Journal of Neuroscience’.

Autor: Sara Goudarzi, preuzeto s LiveScience.com