Pon, 1. lipnja 2009. 
Slijepi vid je fenomen u kojem bolesnici s oštećenjem u primarnom vidnom području mozga mogu odrediti gdje se objekt nalazi, iako tvrde da ga ne mogu vidjeti…
Istraživački tim na čelu s profesorom Tadashi Isom i doktorom Masatoshi Yoshidom iz Japanskog Nacionalnog instituta za psihologijske znanosti, pružaju uvjerljive dokaze da se slijepi vid pojavljuje zbog toga što vizualna informacija zaobilazi primarno vidno područje pa je zbog toga skrivena. Japanska agencija za znanost i tehnologiju podržava ovo istraživanje.
Istraživači su zabilježili kretnje očiju kod japanskih majmuna koji su imali oštećenje u jednoj strani primarnog vidnog područja. Zadatak treniranja micanja oka za 2-3 mjeseca je omogućio majmunima da pomiču oči u ispravnom smjeru u kojem se nalazi predmet čak i u oštećenoj strani njihovog vizualnog polja. Mozak je postao sposoban osjetiti gdje se objekt nalazi bez da ga ‘vidi’. Nakon treninga, njihovi pokreti očiju su izgledali gotovo normalno; razlikovali su pet različitih pravaca čak i u oštećenom vidnom polju. 
Da bi istražili kako se oči miču, majmunovi pokreti oka prema određenim metama u oštećenim dijelovima njihovog vizualnog polja su uspoređeni s pokretima prema tamnim metama u normalnom vizualnom polju. Oba su “jednako teška za vidjeti’. Po ovom triku, istraživači su otkrili dvije razlike od uobičajnoga: 1) putanja njihovog kretanja očiju je ravna i 2) vrijeme odgovora njihovog pokreta je kratko. Smatrali su da su ove razlike uzrokovane oštećenjem kontrole kretanja oka i donošenja odluka, a ne samo oštećenjem vida. Stoga su istraživači zaključili da su majmunove kretnje oka nakon oštećenja u primarnom vidnom području posredovane kvalitativno različitim vidom koji je podržan paralelnim putevima u mozgu koji zaobilaze primarno vidno područje.
“Naše otkriće će osigurati novu strategiju za rehabilitaciju bolesnika s oštećenim primarnim vidnim područjem. To će biti rehabilitacijski trening za aktiviranje paralelnih puteva u mozgu kako bi vidjeli ono što ne vide”, rekao je dr. Yoshida. “Sličan trening može pomoći pacijentima da znaju gdje se objekt nalazi čak i bez toga da ga ‘vide’.”
Preuzeto iz: http://www.sciencedaily.com