Uto, 6. srpnja 2010. Strabizam ili škiljavost je poremećaj položaja očiju i vidne funkcije kod kojeg nije moguće obje vidne linije istodobno usmjeriti prema točki koja se fiksira.
Normalno, kad se gleda neki predmet, slika oba oka simultano pada u točku centralnog vida u oku. Međutim, ako oba oka nisu uravnotežena u svojim pokretima, kao kod škiljavosti, nastaju fenomeni kao dvoslike i konfuzija. Bilo koje odstupanje od paralelnog položaja oba oka naziva se strabizam.
Uzroci:
Glavna značajka vida u čovjeka je binokularnost, a to je sposobnost da se dvije slike jednog predmeta, koje se stvaraju svaka u svom oku, ujedine u jednu. Dva oka u binokularnom vidu djeluju, dakle, kao jedan organ. Čak i ako se te dvije slike malo razlikuju, njihovim spajanjem nastaje jedna slika. Sve ovo dobro djeluje ako su oči pravilno smještene, a cijeli proces se razvija prije 8. godine života.
Kod strabizma svako oko vidi drugačiju sliku, u isto vrijeme se vide različite stvari, što se naziva vizualna konfuzija. Odnosno – vidna zbrka! Nadalje, slika u zdravom oku pada u centar mrežnice (dijela oka zaduženog za stvaranje slike), a slika iz škiljavog oka pada na periferiju mrežnice pa nastaju dvoslike.
Za normalan vid potrebna je oštra slika koja pada na odgovarajuća mjesta u oku, uredna funkcija svih vanjskih očnih mišića i da mozak bude sposoban od primljenih podražaja stvoriti ispravnu sliku. Uzroci strabizma se mogu podijeliti u nekoliko skupina:
Senzorni uzroci dovode do škiljenja ako se na oba oka stvaraju slike suviše različite da bi se mogle ujediniti. Svaka očna bolest može uzrokovati strabizam, npr. zamućenje rožnice, prirođena siva mrena, bolesti mrežnice i propadanje vidnog živca. Ako bolest nastane u ranoj životnoj dobi uglavnom se razvija konvergentni, a u odraslih divergentni strabizam. Kod obostrane rane pojave strabizma razvija se treperenje očne jabučice (nistagmus), a većinom i slabovidnost. Važni su i optički činioci: dalekovidnost te kratkovidnost na jedno oko.
Anatomski uzroci su suženje kostiju oko oka (kraniostenoze), prevelik razmak između očiju (hipertelorizam), promjene u mišićima – njihovim hvatištima razvijenosti, dužini i jačini.
Inervacijski uzroci (poremećaji živčanog tkiva) mogu biti poremećaji akomodacije i divergencije, slabo spajanje dviju slika ili centralni poremećaji u mozgu. Dalekovidno oko prejako akomodira pa može nastati tzv. akomodativni strabizam. To se javlja kod dalekovidnosti srednje jačine (2-6 dioptrija); kod manjih dalekovidnosti nalaze se skriveni strabizmi, a kod većih se pogreška ne nastoji ispraviti akomodacijom.
Kod kratkovidnih osoba postoji sklonost divergentnom strabizmu u srednjih i malih kratkovidnosti jer oni ne moraju akomodirati na blizinu da bi oštro vidjeli. U visokih kratkovidnosti javlja se konvergentni strabizam jer te osobe moraju sve primicati jako blizu očima da bi vidjeli. Strabizam se može naći u djece koja su preboljela upalu mozga (encefalitis).
Psihosomatski strabizam može nastati nakon psihičkih trauma te kod preslabe ili prejake podražljivosti mozga. Uz škiljenje se tada često nalaze i mucanje, teškoće pri čitanju i pisanju.
Vrste strabizma prema položaju oka:
Pri škiljenju, prema položaju oka, razlikujemo konvergentni strabizam (ezotropija) kod kojeg je jedno oko otklonjeno prema unutra te divergentni strabizam (egzotropija) kod kojeg je otklon oka prema van. Otklon oka može biti i okomit, što se naziva hipertropija, a može biti samostalno ili kombinirano s konvergentnim ili divergentnim strabizmom.
Liječenje:
Terapija strabizma može biti kirurška i konzervativna, što uključuje zatvaranje oka flasterom, naočale, prizme i vježbe. Tek ako konzervativna terapija ne uspije može se razmišljati o kirurškoj. Koliko će se čekati ovisi o pojedinom djetetu.
U liječenju strabizma najprije treba postići normalan vid na oba oka, zatim naočalama ili kirurškim zahvatom ispraviti strabizam, što je preduvjet za postizanje normalnog binokularnog vida.
Najprije se određuju naočale s optičkom korekcijom koja daje najbolju vidnu oštrinu. Naočale se određuju temeljem testiranja koja se provode svake godine jer se kod male djece ne može pri prvom pregledu uvijek dobiti najtočniji nalaz.
Kad se dijete privikne na naočale počinje se provoditi atropinizacija i okluzija vodećeg oka te pleoptičke vježbe ako su moguće.
– Atropinizacija je ukapavanje atropina u oko, sredstva za širenje zjenice.
– Okluzija je pokrivanje oka. Direktna okluzija je pokrivanje vodećeg oka, a inverzna pokrivanje slabovidnog, škiljavog oka.
– Vježbe se provode pomoću posebnih aparata: pleoptofor, centrofor i separator, eutiskop.
Kontaktne leće se upotrebljavaju kod visoke dalekovidnosti, kratkovidnosti i astigmatizma.
Prizme se koriste da bi se zrake svjetla skrenule u željenom smjeru i potaknuo razvoj binokularnog vida. Liječenje prizmama traje mjesecima pa i godinu dvije.
Operativni zahvat radi se kako bi se popravila funkcija, omogućio binokularan vid te popravila estetika očiju.
Kirurškom zahvatu se pristupa u slijedećim slučajevima:
– ako kombinirano konzervativno liječenje nije uspješno
– kod velikog kuta otklona
– neakomodativni strabizam
– djelomični akomodativni strabizam kod kojeg naočale i okluzija ne rješavaju problem
– rani strabizam
– veliki broj slučajeva paralitičkog strabizma
Kirurški zahvat se ne provodi kod:
– akomodativnog strabizma
– strabizam s malim otklonom
– kod svježe paralize/pareze mišića
– svakog strabizma kod kojeg se konzervativnim liječenjem može postići uspjeh
Poslije kirurškog zahvata može se javiti:
– krvarenje
– probijanje bjeloočnice
– probijanje mrežnice
– upala
– odizanje mrežnice
– priraslice i bujanje vezivnog tkiva u oku što ograničava pokrete mišića i često zahtijeva ponovnu operaciju
– zbog nepravilne procjene može doći do prevelike ili preslabe korekcije pa može biti potrebna ponovna operacija
– operacija na krivim mišićima zbog zamjene