Čet, 8. srpnja 2010. Stražnji dio uvee, korioidea, je u tako čvrstom odnosu sa mrežnicom da se upalne promjene jedne strukture gotovo uvijek prenose na drugu. Zbog toga se u praksi često i ravnopravno koriste sinonimi stražnjeg uveitisa: korioiditis i korioretinitis.
Upala svih dijelova uvee (šarenica + cilijarno tijelo + žilnica) naziva se panuveitis.
Kod panuveitisa su smetnje kao i kod iridociklitisa, tj. prednjeg uveitisa.
Svaki oblik uveitisa je uzbiljna bolest koja može teško oštetiti vid, te zahtijeva čim ranije liječenje i traženje uzročnika. Moguće posljedice uveitisa su sekundarni glaukom, katarakta, ablacija mrežnice, te gubitak vida. Kako su uveitisi skloni recidiviranju, potreban je redoviti oftalmološki nadzor.
Nalaz na očnoj pozadini ovisi o stadiju korioretinitisa. U početnom stadiju se vide bjeličasti eksudati, a ponekad i krvarenja. Ako su jače zahvaćene krvne žile, vidi se i znak vaskulitisa: bijele ovojnice oko krvnih žila. Kod specifičnih upala nalaze se granulomatozne promjene (granulomatozni uveitis). U staklovini flotiraju prašinaste i/ili krpičaste mutnine. Kasnije na mjestu eksudata nastaju hiperpigmentirani ili blijedi atrofični ožiljci. Manja zamućenja staklovine se tokom nekoliko tjedana po završetku upale resorbiraju, a veća zaostaju trajno. Oštećenje vida ovisi o veličini i lokalizaciji ožiljka – što je ožiljak bliže makuli, oštećenje je veće.
Bolest traje od nekoliko dana do nekoliko tjedana. Razmak između recidiva traje od nekoliko tjedana do nekoliko godina.
Simptomi:
Kod izoliranog korioretinitisa, tj. stražnjeg uveitisa, bolesnik primjećuje mušice ili mrlje pred okom, te smanjenu vidnu oštrinu. Korioretinitis može biti i asimptomatski, ili sa veoma oskudnim smetnjama, pa ih bolesnik i ne zamijeti ili im ne pridaje pažnju. Naime, što je upala bliža makuli, vidna oštrina je manja, dok upalno žarište na dalekoj periferiji očne pozadine uopće neće utjecati na vidnu oštrinu. Zamućenja staklovine, koje bolesnik opaža kao mušice ili mrlje pred okom također mogu, ali ne moraju smanjivati vidnu oštrinu.
Uzroci:
Iako se prednji i stražnji uveitis javljaju u asocijaciji s preko stotinu različitih bolesti i poremećaja, točan uzrok se rijetko nađe. Od poznatih uzroka stražnjeg uveitisa najčešći je toksoplazmoza. Ostali česti uzroci su tuberkuloza, sarkoidoza i druge sistemne bolesti veziva, te virusi iz skupine herpesa.
Najčešći uzročnici:
INFEKCIJE: Toksoplazmoza, tuberkuloza, citerpesa simpleksa, sifilis
SISTEMNE BOLESTI VEZIVA: Sarkoidoza, ulcerozni kolitis, pauciartikularni reumatoidni artritis, ankilozirajući spondilitis, Behçetova bolest, Reiterov sindrom
OSTALO: Psorijaza, trauma oka (osobito kod djece), multipla skleroza
Liječenje:
Steroidi čine osnovu liječenja kako prednjeg, tako i stražnjeg uveitisa. Daju se topički, periokularno, a u težim slučajevima i sistemno. U najtežim slučajevima daju se i citostatici (npr. ciklosporin).