Pon, 30. kolovoza 2010. Suzni aparat je u funkciji zaštite oka. Zahvaljujući suzama rožnica je uvijek vlažna, a vlažnost je uvjet njene prozirnosti. Suze su ljekovite jer sadrže lisozim – koji djeluje baktericidno. Inače, suzni aparat možemo podijeliti na tri dijela: sekretorni, intermedijarni i ekskretorni dio.
1. Sekretorni dio
– Glavna suzna žlijezda
– akcesorne suzne žlijezde,
– tarzalne žlijezde
2. Ekskretorni dio
– suzne točkice
– suzne bradavice
– suzni kanalići
– suzna vrećica
SEKRETORNI DIO
Suzna žlijezda
Suzna žlijezda ima dva dijela, veći, orbitalni, i manji, palpebralni. Odjeljuje ih jedan lateralni produžetak aponeuroze mišića podizača gornje vjeđe.
– Orbitalni dio suzne žlijezde nalazi se u plitkom udubljenju orbitalnog dijela čeone kosti. Veličine je 5x10x20 mm.
– Palpebralni dio je tri-četiri puta manji. Smješten je u gornjem lateralnom dijelu gornje vjeđe. Za razliku od orbitalnog, palpebralni dio suzne žlijezde može se pregledati kad pacijent gleda dolje i medijalno, a lateralni očni kut se prstima raširi i povuče lateralno. Tada se u samom lateralnom kutu pojavi palpebralni dio žlijezde veličine zrna leće.
Suzna žlijezda se prazni u gornji forniks kroz desetak nježnih izvodnih kanalića. Inervacija suzne žlijezde je vrlo složena, a nadziru je i refleksni i psihogeni mehanizmi.
Akcesorne suzne žlijezde
Nalaze se u spojnici, a ima ih više vrsta. Histološki su slične ili jednake glavnoj, samo što su mnogo manje. U stvaranju suznog filma sudjeluju još i vrčaste stanice spojnice, te žlijezde u rubovima vjeđa (Meibomove, Mollove i Zeissove žlijezde).
Akcesorne suzne žlijezde osiguravaju bazalnu sekreciju suza, a njihovo lučenje je pod kontrolom simpatikusa.
EKSKRETORNI DIO
Suzno jezerce
Gore i dolje je omeđeno gornjom i donjom vjeđom, a lateralno pak polumjesečastim naborom spojnice (plica semilunaris conjunctivae). Kod treptaja se rubovi vjeđa spajaju najprije u lateralnom dijelu, a na kraju u medijalnom očnom kutu, pa tako i tok suza ide istim smjerom.
Gornja i donja suzna bradavica
Suzne bradavice se nalaze na stražnjem bridu medijalnog dijela ruba vjeđa, između otvora tarzalnih žlijezda i korjenova trepavica, uronjene u suzno jezerce.
Gornja i donja suzna točkica
Nalaze se na vrhu odgovarajuće suzne bradavice. Okrenute su prema natrag i uronjene u suzno jezerce. Promjera su oko 0,3 mm. Okružene su prstenom čvrstog veziva, tako da su uvijek otvorene. Starenjem popušta struktura vjeđe, pa se suzne bradavice izvrću prema van.
Kad suzne točkice više nisu uronjene u suzno jezerce, nema odvođenja suza, pa se suze prelijevaju preko ruba vjeđa (“staračko suzno oko”). To stanje se može kirurški popraviti.
Gornji i donji suzni kanalić
Suzni kanalići teku najprije okomito, potom zavijaju prema medijalno i konvergiraju k suznoj vrećici.
Suzna vrećica
Suzna vrećica je valjkastog oblika, dužine 12 do 15 mm. Leži u udubini na medijalnoj stijenci orbite, između prednjeg i stražnjeg suznog grebena. Gornji kraj vrećice čini svod suzne vrećice. Donji kraj vrećice ujedno je početak suznog kanala. Na stijenku suzne vrećice se pripaja manji broj vlakana orbikularnog mišića. Pri kontrakciji mišića ova vlakna povuku stijenku stvarajući u vrećici negativni tlak koji usisava suze.
Suzni kanal (ductus nasolacrimalis)
Ovaj se kanal nastavlja na suznu vrećicu. Smješten je u istoimenom koštanom kanalu, koji se usmjerava prema dolje i natrag i otvara u donji nosni hodnik. Donji otvor kanala pokriva zalistak sluznice, (plica lacrimalis), koji sprečava vraćanje sadržaja iz nosne šupljine u suzni kanal. U oko 30% novorođenčadi je izlaz iz suznog kanala zatvoren opnom (Hasnerov zalistak), koja se može održati i do 6 mjeseci. Kad u drugom mjesecu života otpočne sekrecija suzne žlijezde, zbog zastoja sadržaja može doći do suzenja i upale suzne vrećice, pa je potrebna primjena antibiotičkih kapi, masaža suzne vrećice i sondiranje suznog kanala.
SUZE I PREKORNEALNI SUZNI FILM
Suze su bistra, slankasta tekućina koja sadrži oko 0.5% bjelančevina, zatim plazmu. Na bikarbonat, kuhinjsku so i odbrambeni enzim lisozim. Blago su alkalne. Produkcija suza je pod utjecajem vegetativnog nervnog sistema. Suze imaju višestruku zadaću. One vlaže površinu rožnice i spojnice i sprečavaju njihovo isušenje, ispiru površinu rožnice i spojnice otplavljujući sitna strana tijela, te je čine kliskom tako da se vjeđe kreću o njima bez trenja. Nadalje, opskrbljuju rožnicu kisikom i hranjivim tvarima, budući da zdrava rožnica nema vlastitu vaskularizaciju. Stalni tok suza, skupa sa imunoglobulinima i bakteriostatikom lizozimom, sprečava naseljavanje bakterija u spojničnoj vrećici. Suze sadrže i mnoge druge tvari važne za metabolizam, normalnu funkciju i obnavljanje rožnice i spojnice. Nabrojimo samo epidermalni faktor rasta, beta-faktor transformacije rasta, fibronektin, razne citokine, organske kiseline, vitamin A, te već spomenute imunoglobuline i lizozim. Spojnica i prednja površina rožnice pokrivene su suznim filmom koji se sastoji od tri sloja: površni uljani sloj kojeg luče žlijezde u rubovima vjeđa, srednji vodeni sloj kojeg luče suzne žlijezde, i duboki mukozni sloj ko- jeg luče vrčaste stanice spojnice. Suzni film, osim već spomenutih zadaća suza, daje rožnici glatkoću. Naime, rožnični epitel ima mikrovile. Zato je suhi epitel fino hrapav, a suha rožnica izgleda mutno. Tek ovlažen epitel stvara glatku optičku površinu, pa je vlažna rožnica sjajna. Bez urednog suznog filma nema ni uredne funkcije oka.