The vOICe: Kako bi slijepi mogli vidjeti – ušima

Prema novom istraživanju tima psihologa i računaraca s britanskog Sveučilišta u Bathu, slijepima više može pomoći korištenje zvuka za stvaranje slika u mozgu od raznih invazivnih kirurških postupaka…

Taj je tim ispitivao tehnologiju zvanu The vOICe (gdje OIC stoji za “Oh, I See” – “oh, vidim”) koju je razvio nizozemski znanstvenik dr. Peter Meijer iz Philipsovih istraživačkih laboratorija. The vOICe softverski pretvara slike iz kamere ugrađene u vizor (sličan onome iz Zvjezdanih staza) u kompleksne “zvučne pejsaže” – niz raznih zvukova koji se reproduciraju putem slušalica.

Vizualne informacije iz lijeve i desne polovice vidnog polja tako se pretvaraju u zvukove koji se puštaju u odgovarajuću slušalicu. Bliži su predmeti glasniji, a frekvencija oznažava vertikalno pozicioniranje – predmeti postavljeni niže u vidnom polju predstavljeni su nižom frekvencijom od predmeta postavljenih više u vidnom polju. Uz malo vježbe korisnici mogu naučiti kako zvuče pojedini oblici i tako se snalaziti u prostoru.
Na svijetu je oko 40 milijuna slijepih, stoga je razvoj ove tehnologije od ogromnog značaja

Jedan je korisnik – šezdesetogodišnjak koji je rođen slijep – pomoću ove tehnologije nakon jednosatnog treninga izbjegavao prepreke na putu i uzimao razne predmete sa stola. Nasuprot tome, kod kirurškog vraćanja vida protetskim implantatima ili matičnim stanicama korisnici čak i nakon duljeg treninga često ne vide mnogo više od apstraktnih oblika, naročito ako su rođeni slijepi: vid je, kao i sluh i jezik, vještina koju učimo od malena. Tko ne svlada neku od tih vještina u djetinjstvu, kasnije će ju vrlo teško usvojiti – u pravilu u vrlo ograničenom opsegu.

Zato će nakon kirurškog zahvata većina pacijenata tijekom prvih nekoliko mjeseci eventualno vidjeti obrise predmeta koji se nalaze izravno pred njima, dok korisnici ove tehnologije – koja se oslanja na čulo s kojim su već vrlo vješti – postižu puno bolje rezultate u puno kraćem roku.

Osnova ove tehnologije postoji već duže od deset godina; rani uređaji te vrste mogli su slijepima dati informaciju o zgradama u okolini i njihovoj visini te o krupnijim preprekama na putu. U ovoj iteraciji ista tehnologija omogućuje čak i čitanje otisnutog teksta, približno na razini jako kratkovidne osobe bez naočala ili leća.

Razvoj ovakvih tehnologija vrlo je važan, kako za približno 40 milijuna slijepih na svijetu, tako i za mnoge kojima sljepoća tek prijeti zbog glaukoma ili dijabetesa. S obzirom na starenje populacije i prehranu, taj će broj u dogledno vrijeme samo rasti, prenosi Guardian.

Preuzeto iz: www.index.hr