Čet, 20. lipnja 2013. 
Djeca s autizmom često imaju poteškoća s ostvarivanjem kontakta očima. Iako je dosad smatrano da je to vrsta socijalnog nedostatka, novo istraživanje otkriva da bi razlog ovome moglo biti procesuiranje vizualnih informacija u mozgu…
U istraživanju su djeca s autizmom pokazala aktivnost na mnogo širem području moždanog korteksa kada su vidjeli fotgrafiju perifernim vidom, nego kad im je slika bila u središtu vidnog polja. Suprotne rezultate su pokazala djeca koja nemaju poremećaj.
Kada dijete s autizmom izbjegava kontakt očima, “skloni smo to interpretirati kao socijalni deficit,” rekao je istraživač John Foxe, neuroznanstvenik na Medicinskom sveučilištu Albert Einstein u New Yorku. “Ali to bi moglo biti mnogo važnije pitanje,” koje proizlazi iz smanjene sposobnosti rano u životu da kontroliraju mišiće koji upravljaju pokretima očiju, rekao je.
Znanstvenici su ispitali 22 djece s autizmom, te 31 dijete bez poremećaja. Uzorak šahovnice je bljesnuo pred djecom na ekranu, dok su im elektrode mjerile moždane aktivnosti. Istraživači su nastojali utvrditi koja površina korteksa je bila posvećena obradi slike šahovnice.
Za većinu ljudi, mnogo veće područje korteksa posvećeno je središtu vidnog polja, za razliku od periferije. “Ako podignete palac ravno ispred vas, to zauzima oko 1 stupanj vizualnog prostora, a vaš mozak posvećuje oko 4 centimetara kvadratna korteksa pri obradi te slike. Ako mičete palac lijevo-desno, tada koristite samo 1,5 milimetara kvadratnih korteksa “, objasnio je Foxe.
“Ono što smo otkrili u istraživanju je da djeca s autizmom, za periferne lokacije pokazuju veće reakcije u korteksu,” rekao je.
“Mapa” korteksa, u kojem se dodijeljuje prostor svakom vidnom polju, razvija se rano u životu. Nova otkrića pokazuju da “djeca s autizmom imaju osnovnu razliku u tome kako je njihov vizualni korteks podijeljen”, rekao je Foxe. “Više neurona je posvećeno za obradu podataka na periferiji.”
Poznato da je djeca s autizmom često imaju deficite u motoričkim vještinama, pa je moguće da se u djetinjstvu ovo proteže i do smanjene sposobnosti za kontrolu očnih pokreta, što onemogućuje podjelu korteksa kao kod osoba bez ovog poremećaja, rekao je Foxe.
Nemogućnost kontroliranja pokreta očiju sigurno ne uzrokuje autizam, ali može funkcionirati “kao dolijevanje ulja na vatru”, rekao je Foxe. Dijete s autizmom možda nije u stanju usmjeriti svoje oči točno tamo gdje želi, a ljudi u djetetovu životu reagiraju na njegovu nemogućnost da uspostavi kontakt očima. Ljudi misle da je dijete izolirano od socijalnih interakcija, pa se i oni isključuju, što postaje začarani krug.
Međutim, potrebno je više istraživanja kako bi se potvrdilo da li je ovo istina jer ovo istraživanje pruža samo prvi dokaz o ideji, rekao je. Foxe je dodao da daljnja istraživanja također trebaju testirati mlađu djecu. Najmlađa djeca u ovom istraživanju imala su 7 godina, ali se autizam pouzdano može dijagnosticirati već u dobi od tri ili četiri godine, pa čak i prvim mjesecima djetetova života.
Preuzeto iz: www.livescience.com