Pet, 27. veljače 2009. 
Za ljude, oči su više od prozora u vanjski svijet. Oni su također portali unutra, pružajući drugima pogled u naše unutrašnje misli i osjećaje…
Od svih primata, ljudske oči su najistaknutije; naše oči vide, ali su također namjenjene da se vide. Obojene šarenice plutaju na bijeloj pozadini i okružuju crne zjenice. Ovaj kontrast boja nije pronađen u očima većine majmuna. Prema jednoj ideji, nazvanoj hipoteza o kooperativnosti oka, razlikovna obilježja koja pomažu istaknuti naše oči, djelomično nam pomažu pratiti pogled prilikom komuniciranja ili surađivanja jedni s drugima na zadacima koji zahtijevaju bliski kontakt. Majmuni naspram ljudi U novom istraživanju koje je jedan od prvih izravnih testiranja ove teorije, istraživači sa Max Planck Instituta za evolucionarnu antropologiju u Njemačkoj su pratili koji su efekt pokreti glave i očiju imali na preusmjeravanje pogleda kod velikih majmuna naspram ljudske dojenčadi. U istraživanju, čovjek je učinio jedno od sljedećeg:
• Zatvorio je oči, ali nagnuo glavu prema stropu
• Nepomično držao glavu gledajući u strop
• Gledao u strop i s glavom i s očima
• Nepomično držao glavu gledajući ravno ispred
Rezultati su pokazali da su veliki majmuni – što uključuje 11 čimpanza, četiri gorile i četiri bonobosa – uglavnom više slijedili čovjekov pogled kad je pomaknuo samo glavu. Nasuprot tome, 40 novorođenčadi su češće pogledavali gore kad je čovjek micao samo svojim očima. Oči gorile (vrh), čimpanze (sredina) i ljudskog dijeteta. (Zasluge: stock.xchng) Rezultati pokazuju da su veliki majmuni više pod utjecajem glave nego očiju kada pokušavaju slijediti tuđi pogled, dok se ljudi više pouzdaju u oči pod istim uvjetima. Istraživanje, pod vodstvom Michaela Tomasella, bit će detaljno objašnjeno u sljedećem izdanju Časopisa o ljudskoj evoluciji. Male stvari Kevin Haley, antropolog na Los Angeleskom sveučilištu u Kaliforniji, koji nije bio uključen u istraživanje, rekao je LiveScience-u kako on misli da je hipoteza o kooperativnosti oka sasvim prihvatljiva, osobito „u svjetlu istraživanja koja pokazuje da i ljudska novorođenčad i djeca zaključuju o kooperativnim namjerama drugima i sami pokazuju kooperativne namjere. ” Usporedba ljudskih očiju u odnosu na druge primate otkriva nekoliko suptilnih razlika koje pomažu u našem isticanju. Na primjer, ljudskom oku nedostaju određeni pigmenti pronađeni u očima primata, tako da je presvučena vanjska fibroza, ili “sklera,” naše očne jabučice bijela. Nasuprot tome, većina primata imaju uniformirano tamno-smeđu ili crnu skleru, otežavajući određivanje smjera njihova pogleda prema samim očima. Još jedna suptilna pomoć koja nam pomaže odrediti u kojem smjeru osoba gleda je kontrast u boji između naše kože lica, sklera i šarenica. Većina majmuna ima nizak kontrast između njihovih očiju i kože lica.
Ljudi su također jedini primati u kojih su obrisi oka i položaj šarenice jasno vidljivi. Osim toga, naše oči su horizontalno izdužene i nerazmjerno velike u odnosu na naše tijelo za razliku od većine majmuna. Gorile, na primjer, imaju masivno tijelo, ali relativno male oči. Hipoteza o kooperativnom oka objašnjava te razlike kao osobine koje su se razvile kako bi se olakšala komunikacija i suradnja između članova društvenih skupina. Kao jedan značajan primjer, majka i dijete su jako pouzdani u kontakt očima tijekom njihove interakcije. Jedno istraživanje je ustanovilo da ljudska novorođenčad gleda u lice i oči svom njegovatelju u prosjeku dvaput dulje u usporedbi s majmunima. Trag naše humanosti Druge ideje su također predložene za objašnjenje zašto ljudi imaju tako vidljive oči. Na primjer, bijela sklera ukazuje na dobro zdravlje i stoga pomaže u pokazivanju drugima da smo potencijalni partneri. Ili, kao što je jedna drugo nedavno istraživanje predložilo, vidljivost očiju može biti od značaja za promoviranje kooperativnog i altruističnog ponašanja u korist pojedinaca u grupi. Istraživanje, provedeno pod vodstvom Haleya i Daniela Fesslera, također na UCLA, utvrdilo je da su ljudi bili više velikodušni i donirali više novca ako su se osjećali gledanim, čak i ako su oči bili samo crteži nalik očima na kompjuterskom zaslonu. Tomasello i njegov tim su zabilježili u svom radu da “ove hipoteze nisu međusobno isključive, a jako vidljive oči mogu služiti svim ovim funkcijama.” Ako je ispravna, hipoteza o kooperativnom oku bi mogla pružiti vrijedan trag o tome kada smo postali društvena bića kakva smo danas. “Bilo bi jako korisno znati kada su u evoluciji nastale jako vidljive ljudske oči, jer bi to sugeriralo mogući datum podrijetla jedinstvenih ljudskih oblika suradnje i komunikacije” napisali su Tomasello i kolege.
Autor: Kher Than, preuzeto iz LiveScience